KURANSKE MUDZIZE PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu


Uvod
Allah je prije 14 stolje}a na Zemlju spustio Kur'an, knjigu koja slu`i kao vodilja ljudima. Cijelo ~ovje~anstvo je pozvano da se pridr`ava normi koje su propisane u ovoj Knjizi da bi kona~no na{li svoj spas i oslobo|enje. Ova posljednja Bo`ija objava je ujedno i jedina uputa ~ovje~anstvu od trenutka objavljivanja pa sve do Sudnjeg dana.
Jedinstveni kur'anski stil i izvanredna mudrost koja je sadr`ana u njemu su nepobitni dokazi da je Kur'an Allahova rije~. Osim toga, postoji i jo{ niz ~udotvornih specifi~nosti koje dokazuju da je Kur'an objavljen od strane Allaha. Jedna od ovih specifi~nosti je ~injenica da se u Kur'anu, objavljenom prije 1400 godina, nalaze odre|ene nau~ne ~injenice do kojih smo mogli do}i jedino savremenom tehnologijom dvadesetog stolje}a.
Svakako, Kur'an nije nau~na knjiga. Me|utim, odre|ene nau~ne ~injenice, koje se na jezgrovit i mudar na~in izla`u u razli~itim kur'anskim ajetima, ~ovjek je uspio otkriti tek kori{tenjem tehnologije XX stolje}a. Ove ~injenice, koje nije bilo mogu}e nau~no utvrditi u periodu kada je Kur'an objavljen, jo{ jednom savremenom ~ovjeku dokazuju da je Kur'an Allahova rije~.
Radi razumijevanja nau~nog ~uda Kur'ana, potrebno je, prije svega, baciti pogled na nau~ni nivo vremena u kojem je Kur'an objavljen.
U VII stolje}u, kada je Kur'an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i neosnovanosti o pitanju nau~nih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istra`ivanje prirode i kosmosa, vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Vjerovali su, naprimjer, da se nebo odr`ava na visini, zahvaljuju}i brdima. Prema ovom vjerovanju, Zemlja je ravna i na svoja dva kraja ima brda. Smatralo se da ova brda, poput stubova, na sebi dr`e nebeski svod.
Dolaskom Kur'ana, me|utim, uni{tena su i sva ova daleko primitivna vjerovanja, a ajetom "Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao..."(Ar-Ra'd, 2) okon~ano je sa njihovim dotada{njim vjerovanjem da nebesa stoje na brdima. Iznesen je niz saznanja o jo{ mnogim pitanjima koja su tada bila apsolutno nepoznata. U Kur'anu, koji je objavljen u periodu kada je ~ovje~anstvo raspolagalo veoma malim saznanjima iz oblasti astronomije, fizike ili biologije, sadr`ani su mnogi klju~ni podaci o mnogim pitanjima od stvaranja kosmosa do nastanka ~ovjeka, od sastava atmosfere do ravnote`e koja vlada na Zemlji.
Sada zajedno pogledajmo jedan dio nau~nih ~uda koja se nalaze u Kur'anu.

Nastanak kosmosa
Pojavljivanje kosmosa se u Kur'anu spominje na slijede}i na~in:
“On je nebesa i Zemlju iz ni~ega stvorio! „ (Al-An'am, 101)
Ova kur'anska ~injenica je u potpunom skladu sa suvremenim nau~nim otkri}ima. Definitivan zaklju~ak do kojeg je danas do{la moderna astrofizika upu}uje na ~injenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli kosmos nastao iz ni~ega, eksplozijom samo jedne ta~ke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino nau~no obja{njenje nastanka i po~etka kosmosa, koja je prihva}ena od strane svih nau~nih krugova.
Prije Big Banga nije postojalo ni{ta zvano materija. Materija, energija i vrijeme stvoreni su u jednom nepostojanju koje se mo`e definirati kao apsolutno metafizi~ko okru`enje u kojem nije bilo ni materije, ni energije, pa ~ak ni vremena. O ovoj ogromnoj ~injenici i otkri}u, do kojeg je do{la moderna fizika, Kur'an nas je obavijestio prije 1400 godina.

Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. godine NASA poslala u svemir,
registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da predstavlja ostatak od Big Banga.
Ovo otkri}e je poslu`ilo kao dokaz teorije Big Bang koja predstavlja nau~no obja{njenje
~injenice da je svemir nastao iz ni~ega.
[irenje kosmosa

Edwin Hubble sa ogromnim teleskopom
U Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stolje}a, u periodu kada jo{ nije bila razvijena astronomija, ovako se govori o {irenju kosmosa:
“Mi smo nebo mo}i Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga {ire.„ (Az-Zariyat, 47)
Rije~ “nebo”, koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur’anu koristi se u zna~enjima svemira i vasione. I u ovom slu~aju upotrijebljena je u istom zna~enju. Kur’an je, dakle, ve} obznanio da se kosmos {iri, a to je ~injenica do koje je danas do{la i nauka.

Georges Lemaitre
U nau~nom svijetu je do po~etka XX stolje}a preovladavalo jedno mi{ljenje u smislu da “kosmos ima jednu stati~nu, nepokretnu strukturu i da poti~e iz vje~nosti”. Me|utim, istrage provedene uz pomo} suvremene tehnologije, izvi|anja i prora~uni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj po~etak i da se konstantno “{iri”.
Ruski fizi~ar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre po~etkom ovog stolje}a teoretski su prora~unali da je kosmos u stalnom pokretu i da se {iri.

Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno {iri jednom ogromnom brzinom. [irenje svemira nau~nici uspore|uju sa povr{inom napuhanog balona.  
Ova ~injenica je, tako|er, i dokazana odre|enim posmatranjima provedenim 1929. godine. Ameri~ki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomo} ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u zna~enju kosmosa “koji se {iri”. ^injenica da se kosmos nalazi u stalnom {irenju svoju kategori~nost }e posti}i, tako|er, i kroz osmatranja provedena narednih godina.
Me|utim, ova kategori~na ~injenica je stolje}ima prije saop}ena kroz Kur’an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan ~ovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni pribli`na znanja. Po{to je Kur’an rije~ Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja.