KURANSKE MUDZIZE PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu

Tajna u gvo`|u
@eljezo je jedan od elemenata na koje se skre}e pa`nja u Kur’anu. U kur’anskom poglavlju Hadid, {to zna~i “gvo`|e”, ka`e se slijede}e:
“...I gvo`|e smo spustili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi...„ (Al-Hadid, 25)

Grumen `eljeza
Glagol “spustiti”, koji se u ajetu upotrijebio uz rije~ gvo`|e, mo`e se figurativno shvatiti u zna~enju “davanja na slu`enje ljudima”. Me|utim, kada se rije~ uzme u obzir u njenom stvarnom zna~enju “fizi~ko spu{tanje sa neba”, uo~it }e se da ajet sadr`ava jednu veoma zna~ajnu nau~nu mud`izu, po{to otkri}a moderne astronomije iznose da ruda gvo`|a dolazi sa ogromnih zvijezda iz vanjskog kosmosa.
Te{ki metali u kosmosu proizvode se u jezgru velikih zvijezda. [to se ti~e na{eg, Sun~evog sistema, on ne posjeduje strukturu koja bi u sebi mogla proizvoditi element `eljeza. @eljezo ili gvo`|e mo`e se formirati jedino na zvijezdama koje su mnogo ve}e od Sunca, na temperaturi koja dosti`e nekoliko stotina miliona stepeni. Kada koli~ina `eljeza na ovim zvijezdama, koje su nazvane Nova ili Supernova, prekora~i odre|enu mjeru, zvijezda vi{e nije u stanju da je nosi i eksplodira. Kao posljedica ove eksplozije, meteori, koji u sebi sadr`e `eljezo, rasipaju se po svemiru i plove njegovim prostranstvima dok se ne sudare sa nekim nebeskim tijelom, ulaskom pod uticaj njegove gravitacije.

Al-Hadid je 57. poglavlje Kur'ana. Kada se izra~una broj~ana vrijednost rije~i Al-Hadid, pred nama se pojavljuje ista cifra: 57. Broj~ana vrijednost same rije~i Hadid (bez odre|enog ~lana ''Al'') iznosi 26. Broj 26 je tabli~ni (atomski) broj `eljeza. U ajetima poglavlja Al-Hadid Sveznaju}i Allah, d`. {., nam skre}e pa`nju na na~in nastanka `eljeza, a sa matemati~kim
{iframa nam ujedno pokazuje i jedno nau~no ~udo.
Kao {to se jasno da zaklju~iti iz navedenoga, element `eljeza nije nastao na Zemlji, ve} je, preno{enjem uz pomo} meteora, sa Supernova “spu{ten na Zemlju”, na, dakle, isti na~in kako je to Kur’an naveo. Sasvim je jasno da je ovo bilo nemogu}e nau~no otkriti u VII stolje}u, kada je Kur’an objavljen. Ova ~injenica se, me|utim, nalazi u Kur’anu, {to opet predstavlja jedan u nizu dokaza da je on rije~ Allaha koji posjeduje neograni~eno znanje.
Pored navedenog, 25. ajet poglavlja Al-Hadid, u kome se govori o `eljezu, sadr`i dvije, prili~no zanimljive, matemati~ke {ifre: Al-Hadid je 57. poglavlje Kur’ana. Kada se izra~una broj~ana vrijednost rije~i Al-Hadid, pred nama se pojavljuje ista cifra: 57.
Broj~ana vrijednost same rije~i Hadid (bez odre|enog ~lana ‘’Al’’) iznosi 26. Broj 26 je tabli~ni (atomski) broj `eljeza.


Stvaranje u parovima
“Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome {to iz zemlje ni~e, u njima samim, i u onome {to oni ne znaju!„ (Ya Sin, 36)
Uporedo sa time {to predstavlja protivvrijednost pojma “par”, mu{ki i `enski spol u sebi sadr`ava i mnogo {ire zna~enje, kako je to i u prethodnom ajetu istaknuto “...u onome {to oni ne znaju”. Upravo se danas susre}emo sa jednim zna~enjem na koje je upozoreno u ajetu. Paul Dirac, engleski nau~nik koji je iznio tvrdnju da materija posjeduje svoju suprotnost, 1933. godine nagra|en je Nobelovom nagradom za oblast fizike. Ovo tkri}e, nazvano “Parite”, isti~e da materija ima svoju paricu nazvanu antimaterija. Antimaterija u sebi sadr`i svojstva koja su suprotna svojstvima materije. Naprimjer, suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ova ~injenica je na slijede}i na~in opisana u jednom nau~nom djelu:
...Svaki i najsitniji komadi} ima svoj - antikomadi} - koji je suprotno naelektrisan. Nestalni odnos nam pokazuje da se nastanak i nestanak onih parova obrazuje svugdje i uvijek u istom trenutku.8

Relativnost vremena
Pitanje relativiteta vremena je danas jedna dokazana nau~na ~injenica. Me|utim, ova ~injenica je iza{la na vidjelo po~etkom XX stolje}a Einsteinovom teorijom relativiteta. Do tog perioda ~ovjek nije znao da je vrijeme jedan relativni pojam, da shodno okru`enju mo`e pokazivati promjenljivost. Me|utim, veliki nau~nik, Albert Einstein, teorijom relativiteta ovu ~injenicu dokazao je na sasvim jasan na~in. Iznio je ~injenicu da je vrijeme pojam koji je vezan za masu i brzinu. Tokom cijele historije ~ovje~anstva ovo pitanje nije niko jasno aktualizirao.
Osim jednog izuzetka: u Kur’anu su izneseni detalji koji upozoravaju na ~injenicu da je vrijeme relativno! U tom kontekstu ovdje mo`emo navesti nekoliko ajeta koji ilustriraju ovu ~injenicu:
“Oni od tebe tra`e da ih kazna {to prije stigne, i Allah }e ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po va{em ra~unanju.„ (Al-Hajj, 47)
“On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje.„ (As-Sajdah, 5)
“K Njemu se penju meleki i D`ibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.„ (Al-Ma’arij, 4)
^injenica da se na ovako krajnje jasan na~in govori o relativitetu vremena u Kur’anu, koji je objavljen prije niza stolje}a, jo{ jedan je u nizu dokaza da je to Allahova Knjiga.
Nastanak ki{e
Pitanje nastanka ki{e je za ~ovjeka dugo vremena predstavljalo tajnu. Me|utim, nakon otkrivanja zra~nih radara, do{lo se do saznanja o stadijima kroz koje ki{a prolazi u toku nastanka.
Prema ovome, ki{a nastaje prolaze}i kroz tri stadija: prvo se uz pomo} vjetra sa Zemlje podi`e “repromaterijal”, potom se formiraju oblaci i na kraju dolazi do formiranja ki{nih kapi.
^injenice koje su, u vezi sa nastankom ki{e, iznesene u Kur’anu upravo govore o ovim stadijima. O pitanju nastanka ki{e u jednom kur’anskom ajetu ka`e se slijede}e:
“Allah je taj koji vjetrove {alje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho}e, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada, i kada je On na one robove Svoje na koje `eli prolije, oni se odjednom rado{}u ispune.„ (Ar-Rum, 48)
Sada se zadr`imo na ova tri stadija koja su navedena u Kur’anu:

Na slici gore je ilustriran jedan od neograni~enog broja balon~i}a koji nastaju pjenu{anjem mora i
okeana i koji konstantno u vidu vodenih zehri odska~u iznad povr{ine. Ove solju bogate zehre se,uz pomo} vjetra, potom prenose u atmosferske visine. To je prvi stadij u nastanku ki{e. Uz pomo}
vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili si}u{nih pra{kica nastaju oblaci, a daljnjim
zgu{njavanjem formiraju se ki{ne kapi. Svi ovi stadiji formiranja ki{ne kapljice su navedeni u Kuranu.
I. STADIJ: “Allah je taj koji vjetrove {alje...”
Bezbroj balon~i}a koji nastaju pjenu{anjem mora i okeana konstantno u vidu vodenih zehri odska~u iznad povr{ine. Ove solju bogate zehre se, uz pomo} vjetra, potom prenose u atmosferske visine. Ovi si}u{ni komadi, zvani “aerosol”, uz pomo} jednog mehanizma, zvanog “vodena zamka”, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom koja je tako|er do{la s mora. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgu{njava i pretvara u vodene kapi.
II. STADIJ: “...pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho}e, rasprostire i na komade dijeli... “
Uz pomo} vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili si}u{nih pra{kica nastaju oblaci. Zbog toga {to su veoma male (presjeka od 0.01 do 0.02 mm) vodene kapljice u oblacima ostaju vise}i i {ire}i se nebom. Na taj na~in se nebo prekriva oblacima.
III. STADIJ: “...pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada...”
Sitne vodene kapljice okupljene oko solnih kristala ili si}u{nih pra{kica, daljnjim zgu{njavanjem formiraju ki{ne kapi. Na taj na~in ki{ne kapi postaju te`e od zraka i, odvajaju}i se od oblaka, po~inju se u vidu ki{e spu{tati na zemlju.
Kao {to se iz prilo`enog da zaklju~iti, sva tri stadija nastanka ki{e sadr`ana su u navedenom ajetu. Stadiji su, povrh svega, izneseni ta~nim redoslijedom. Kao i mnoge druge prirodne pojave, tako je i nastanak ki{e Allah iznio na najispravniji na~in i to ~ovjeku saop}io putem Kur’ana jo{ prije 14 stolje}a, dakle mnogo ranije no {to }e to nauka otkriti.
Vezano za u drugom kur’anskom ajetu se navode slijede}e ~injenice:
“Zar ne vidi{ da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veli~ine brda, spu{ta grad, pa njime koga ho}e pogodi, a koga ho}e po{tedi - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.„ (An-Nur, 43)
Nau~nici koji su se bavili istra`ivanjem vrsta oblaka suo~ili su se sa veoma zbunjuju}im rezultatima vezanim za proces nastanka ki{e. Ki{ni oblaci se formiraju i oblikuju u jednom utvr|enom sistemu i stupnjima. Nau~no obja{njenje stupnjeva formiranja jednog od ki{nih oblaka cumulominbus glasi:
1. STEPEN, razgonjenje: Oblaci se uz pomo} vjetra guraju, odnosno razgone sa svojih mjesta.

(A) mali odvojeni dijelovi oblaka (cumulus oblaci) (B) Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vu~e gore. Ova energija potiska u centru, koja ga vu~e prema gore, ~ini da se oblak razvija uvisinu.
2. STEPEN, spajanje: Ovi mali oblaci (cumulus), koji se razgone od strane vjetra, spajaju se na mjestu do kojeg su dogurani i tako formiraju novi i veliki oblak.9
3. STEPEN, gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vu~e gore. Energija u centru oblaka je ja~a u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vu~e prema gore, ~ini da se oblak razvija uvisinu. [ire}i se prema gore, oblaci se na taj na~in gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispru`i prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okru`enju atmosfere ledene i vodene kapi po~inju pove}avati.
Nakon {to pro|u kroz sve ove stepene i nakon {to dobiju te`inu toliku da na nju ne mo`e utjecati energija koja ih vu~e prema gore, ledene i vodene kapi u vidu ki{e i grada po~inju iz oblaka da se spu{taju na zemlju.10
Ne smije se gubiti iz vida da su detalje u vezi s formiranjem, gra|om i funkcijom oblaka meteorolozi uspjeli nedavno otkriti i to zahvaljuju}i suvremenoj tehnici (avion, satelit, kompjuter i sl.) koja im je bila na raspolaganju. Allah nam, pak, ove detalje iznosi u Kur’anu, koji je objavljen prije 1400 godina, u periodu kada to nijedan ~ovjek nije mogao znati.
[ire}i se prema gore, oblaci se na taj na~in gomilaju jedan na drugi. To biva povodom dase trup ovog uvis naraslog oblaka ispru`iprema hladnijim dijelovima atmosfere. Takose u ovom hladnom okru`enju atmosfere
ledene i vodene kapi po~inju pove}avati. Nakon {to dobiju te`inu toliku da na nju ne mo`e uticati energija koja ih vu~e prema gore, ledene i vodene kapi u vidu ki{e i grada po~inju iz oblaka da se spu{taju na zemlju.
Ova nau~na ~injenica je od strane Allaha, d`.{., saop}ena u Kur’anu prije 14 stolje}a: "...aonda ih (oblake) spaja i jedne nad drugima
gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada..."
[ire}i se prema gore, oblaci se na taj na~in gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispru`i prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okru`enju atmosfere ledene i vodene kapi po~inju pove}avati. Nakon {to dobiju te`inu toliku da na nju ne mo`e uticati energija koja ih vu~e prema gore, ledene i vodene kapi u vidu ki{e i grada po~inju iz oblaka da se spu{taju na zemlju. Ova nau~na ~injenica je od strane Allaha, d`. {., saop}ena u Kur’anu prije 14 stolje}a: "...a onda ih (oblake) spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada..."
Mjere u ki{i
[to se ti~e drugih kur’anskih podataka vezanih za ki{u, oni upozoravaju na momenat da se ki{a spu{ta u odre|enoj koli~ini. U poglavlju Az-Zuhruf ka`e se slijede}e:
“Onaj koji s neba s mjerom spu{ta vodu, pomo}u koje u `ivot vra}amo mrtve predjele - tako }ete i vi biti o`ivljeni.„ (Az-Zuhruf, 11)
Ova mjera ki{e je, tako|er, ustanovljena suvremenim istra`ivanjem. Prema odre|enim prora~unima, provedenim tokom ovih istra`ivanja, ustanovljeno je da se sa Zemljine povr{ine u jednoj sekundi ispari 16 miliona tona vode. U toku godine ova koli~ina dosti`e cifru od oko 513 triliona tona vode. A to je ujedno i godi{nja koli~ina ki{e koja se u toku godine spusti na Zemlju. Voda je, dakle, u jednoj neprestanoj ravnote`i, “prema odre|enoj mjeri” ona konstantno kru`i. A odr`avanje `ivota na Zemlji se, tako|er, osigurava upravo ovim neprestanim kru`enjem vode. Kada bi ~ovjek upotrijebio sve pogodnosti cijele tehnologije kojom raspola`e, on, opet, nikada ne bi bio u mogu}nosti vje{ta~ki proizvesti ovo kru`enje.
Uko¬li¬ko bi do{lo do i naj¬man¬jih pro¬mi¬je¬na u ko¬li¬~i¬ni, ubr¬zo bi nas¬ta¬le ve¬li¬ke eko¬lo{ke ne¬urav¬no¬te¬`e¬nos¬ti, a to bi do¬ve¬lo u pi¬tan¬je odr¬`an¬je `i¬vo¬ta. To se, me|utim, ni¬ka¬da ne}e do¬go¬di¬ti. Ki{a }e, ka¬ko je to i u Kur’anu na¬ve¬de¬no, nas¬ta¬vi¬ti da se, svake godine, u is¬toj mjeri spu{ta na Zeml¬ju.
Nau~no je ustanovljeno da je koli~ina vode koja se ispari sa Zemljine povr{ine i koja se ponovo
vrati u vidu ki{e "konstantna": oko 513 triliona tona vode. Ova konstantna koli~ina, koja je u
jednoj neprestanoj ravnote`i, je u Kur’anu istaknuta kao "odre|ena mjera". Ukoliko bi do{lo do
i najmanjih promijena u ovoj konstantnoj koli~ini, ubrzo bi nastale velike ekolo{ke neuravnote`
enosti, a to bi dovelo u pitanje odr`anje `ivota.
Vjetrovi koji oplo|uju
U jednom kur’anskom ajetu se skre}e pa`nja na “oplodnju” kao osobinu vjetra i da, kao posljedica toga, nastaje ki{a:
“Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate {ta piti - vi time ne mo`ete raspolagati.„ (Al-Hijr, 22)
U ajetu se skre}e pa`nja da se u prvom stadiju nastanka ki{e nalaze vjetrovi.
Me|utim, sve do po~etka XX vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina veza izme|u vjetra i padanja ki{e. [to se, me|utim, ti~e otkri}a moderne meteorologije, ona su pokazala da vjetrovi imaju ulogu “oplo|avanja” prilikom nastanka ki{e.
Ova uloga oplodnje odvija se na slijede}i na~in:
Zbog pjenjenja, na povr{ini okeana i mora konstantno dolazi do formiranja bezbroj zra~nih mjehuri}a. U trenutku rasprsnu}a ovih mjehuri}a, u zrak se izbacuje na hiljade komadi}a veli~ine jednog stotog dijela milimetra. Ovi komadi}i, nazvani “aerosol” se, pomije{ani sa pra{inom sa kopna, uz pomo} vjetrova prenose u gornje slojeve atmosfere. Aerosoli, koji su tako uz pomo} vjetrova dospjeli na velike visine, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgu{njava i pretvara u vodene kapi. Koncentriranjem na jednom mjestu, ove vodene kapi prethodno formiraju oblak, a potom se u vidu ki{e spu{taju na Zemlju.
Kao {to se vidi, vjetrovi vr{e “oplodnju” aerosola vodenom parom koja se u slobodnom obliku nalazi u atmosferi i, na taj na~in, osiguravaju formiranje ki{nih oblaka.
U slu~aju da vjetar ne posjeduje ovu osobinu oplo|avanja, u vi{oj atmosferi nikada ne bi moglo do}i do formiranja vodenih kapljica, pa, analogno tome, ne bi postojalo ni ne{to {to se zove ki{a.
Na slici gore su prikazane etape nastanka talasa. Talasi se formiraju uz pomo} vjetrova koji pu{u iznad povr{ine vode. Vodene zehre, zajedno sa vjetrom, po~inju sa kru`nim kretanjem. Ovo kretanje }e nakon kratkog vremena formirati talase, koji }e se nanizati jedan za drugim, a zrak }e ispuniti balon~i}i koji nastaju zajedno sa talasima. Ovo je prvi stadijnastanka ki{e. U Kur’anu je tako|er skrenuta pa`nja da se u prvom stadiju nastanka ki{e nalaze vjetrovi.
Bitan momenat ovdje je taj da je ova kriti~na uloga vjetra u nastanku ki{e stolje}ima prije saop}ena u kur’anskom ajetu. I to u historijskom razdoblju kada ~ovjek skoro ni{ta nije znao o prirodnim pojavama...