KURANSKE MUDZIZE


SADRÆAJ
PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu
Uvod
Nastanak kosmosa
[irenje kosmosa
Me|usobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"
Orbite
Zemljina zaobljenost
Osigurani svod
Povratno nebo
Atmosferski katovi
Uloga planina
Pokretljivost planina
Tajna u gvo`|u
Stvaranje u parovima
Relativnost vremena
Nastanak ki{e
Mjere u ki{i
Vjetrovi koji oplo|uju
Nemije{anje mora
Morske tmine i unutra{nji valovi
Predio koji usmjerava na{e pokrete
Ra|anje ~ovjeka
Maj~ino mlijeko
Otisci prstiju
DRUGI DIO: Kur'ansko obavje{tavanje o budu}im doga|ajima
Uvod
Pobjeda Bizantinaca
TRE]I DIO: Matemati~ke mud`ize u Kur'anu
Ponavljanje rije~i u Kur'anu
Broj~ana vrijednost harfova u Kur'anu
Mud`iza broja 19 u Kur'anu

KURANSKE MUDZIZE PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu


Uvod
Allah je prije 14 stolje}a na Zemlju spustio Kur'an, knjigu koja slu`i kao vodilja ljudima. Cijelo ~ovje~anstvo je pozvano da se pridr`ava normi koje su propisane u ovoj Knjizi da bi kona~no na{li svoj spas i oslobo|enje. Ova posljednja Bo`ija objava je ujedno i jedina uputa ~ovje~anstvu od trenutka objavljivanja pa sve do Sudnjeg dana.
Jedinstveni kur'anski stil i izvanredna mudrost koja je sadr`ana u njemu su nepobitni dokazi da je Kur'an Allahova rije~. Osim toga, postoji i jo{ niz ~udotvornih specifi~nosti koje dokazuju da je Kur'an objavljen od strane Allaha. Jedna od ovih specifi~nosti je ~injenica da se u Kur'anu, objavljenom prije 1400 godina, nalaze odre|ene nau~ne ~injenice do kojih smo mogli do}i jedino savremenom tehnologijom dvadesetog stolje}a.
Svakako, Kur'an nije nau~na knjiga. Me|utim, odre|ene nau~ne ~injenice, koje se na jezgrovit i mudar na~in izla`u u razli~itim kur'anskim ajetima, ~ovjek je uspio otkriti tek kori{tenjem tehnologije XX stolje}a. Ove ~injenice, koje nije bilo mogu}e nau~no utvrditi u periodu kada je Kur'an objavljen, jo{ jednom savremenom ~ovjeku dokazuju da je Kur'an Allahova rije~.
Radi razumijevanja nau~nog ~uda Kur'ana, potrebno je, prije svega, baciti pogled na nau~ni nivo vremena u kojem je Kur'an objavljen.
U VII stolje}u, kada je Kur'an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i neosnovanosti o pitanju nau~nih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istra`ivanje prirode i kosmosa, vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Vjerovali su, naprimjer, da se nebo odr`ava na visini, zahvaljuju}i brdima. Prema ovom vjerovanju, Zemlja je ravna i na svoja dva kraja ima brda. Smatralo se da ova brda, poput stubova, na sebi dr`e nebeski svod.
Dolaskom Kur'ana, me|utim, uni{tena su i sva ova daleko primitivna vjerovanja, a ajetom "Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao..."(Ar-Ra'd, 2) okon~ano je sa njihovim dotada{njim vjerovanjem da nebesa stoje na brdima. Iznesen je niz saznanja o jo{ mnogim pitanjima koja su tada bila apsolutno nepoznata. U Kur'anu, koji je objavljen u periodu kada je ~ovje~anstvo raspolagalo veoma malim saznanjima iz oblasti astronomije, fizike ili biologije, sadr`ani su mnogi klju~ni podaci o mnogim pitanjima od stvaranja kosmosa do nastanka ~ovjeka, od sastava atmosfere do ravnote`e koja vlada na Zemlji.
Sada zajedno pogledajmo jedan dio nau~nih ~uda koja se nalaze u Kur'anu.

Nastanak kosmosa
Pojavljivanje kosmosa se u Kur'anu spominje na slijede}i na~in:
“On je nebesa i Zemlju iz ni~ega stvorio! „ (Al-An'am, 101)
Ova kur'anska ~injenica je u potpunom skladu sa suvremenim nau~nim otkri}ima. Definitivan zaklju~ak do kojeg je danas do{la moderna astrofizika upu}uje na ~injenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli kosmos nastao iz ni~ega, eksplozijom samo jedne ta~ke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino nau~no obja{njenje nastanka i po~etka kosmosa, koja je prihva}ena od strane svih nau~nih krugova.
Prije Big Banga nije postojalo ni{ta zvano materija. Materija, energija i vrijeme stvoreni su u jednom nepostojanju koje se mo`e definirati kao apsolutno metafizi~ko okru`enje u kojem nije bilo ni materije, ni energije, pa ~ak ni vremena. O ovoj ogromnoj ~injenici i otkri}u, do kojeg je do{la moderna fizika, Kur'an nas je obavijestio prije 1400 godina.

Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. godine NASA poslala u svemir,
registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da predstavlja ostatak od Big Banga.
Ovo otkri}e je poslu`ilo kao dokaz teorije Big Bang koja predstavlja nau~no obja{njenje
~injenice da je svemir nastao iz ni~ega.
[irenje kosmosa

Edwin Hubble sa ogromnim teleskopom
U Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stolje}a, u periodu kada jo{ nije bila razvijena astronomija, ovako se govori o {irenju kosmosa:
“Mi smo nebo mo}i Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga {ire.„ (Az-Zariyat, 47)
Rije~ “nebo”, koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur’anu koristi se u zna~enjima svemira i vasione. I u ovom slu~aju upotrijebljena je u istom zna~enju. Kur’an je, dakle, ve} obznanio da se kosmos {iri, a to je ~injenica do koje je danas do{la i nauka.

Georges Lemaitre
U nau~nom svijetu je do po~etka XX stolje}a preovladavalo jedno mi{ljenje u smislu da “kosmos ima jednu stati~nu, nepokretnu strukturu i da poti~e iz vje~nosti”. Me|utim, istrage provedene uz pomo} suvremene tehnologije, izvi|anja i prora~uni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj po~etak i da se konstantno “{iri”.
Ruski fizi~ar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre po~etkom ovog stolje}a teoretski su prora~unali da je kosmos u stalnom pokretu i da se {iri.

Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno {iri jednom ogromnom brzinom. [irenje svemira nau~nici uspore|uju sa povr{inom napuhanog balona.  
Ova ~injenica je, tako|er, i dokazana odre|enim posmatranjima provedenim 1929. godine. Ameri~ki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomo} ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u zna~enju kosmosa “koji se {iri”. ^injenica da se kosmos nalazi u stalnom {irenju svoju kategori~nost }e posti}i, tako|er, i kroz osmatranja provedena narednih godina.
Me|utim, ova kategori~na ~injenica je stolje}ima prije saop}ena kroz Kur’an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan ~ovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni pribli`na znanja. Po{to je Kur’an rije~ Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja.

KURANSKE MUDZIZE PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu

Me|usobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"
Drugi ajet u kojem se, tako|er, govori o stvaranju nebesa glasi:
“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve `ivo stvaramo? I zar ne}e vjerovati?„ (Al-Anbiya’, 30)
Rije~ “ratk”, koja se prevodi kao “cjelina”, u arapskim rje~nicima obja{njava se kao rije~ koja ima zna~enje “me|usobno isprepleteno, nerazdvojno, sraslo”. Ova rije~ se, dakle, koristi prilikom opisivanja dvaju materija koje ~ine jednu potpunu cjelinu. A, za glagol “raskomadali smo” u Kur’anu je kori{ten glagol “fatk”, koji dolazi u zna~enju “cijepanje, komadanje ne~ega {to je u stanju ratk i izla`enje vani, osloba|anje njenih dijelova”. Ilustracije radi, razvoj biljke iz sjemena i izrastenje izdanka iz zemlje se u arapskom jeziku obja{njava ovim glagolom.
Sada se ponovo vratimo ajetu. U aktualnom ajetu govori se o nebesima i Zemlji koji su bili jedna cjelina, odnosno koji su bili “ratk”. Ova cjelina se, potom, odvaja glagolom “fatk”. Jedno iz drugog cijepanjem, komadanjem izlazi vani. I, zaista, kada se podsjetimo na ~injenice vezane za prvi trenutak Big Bang, vidjet }emo da je u jednoj ta~ki sadr`ana materija cijelog kosmosa. Dakle, sve, ~ak i “nebesa i Zemlja”, koji jo{ nisu bili stvoreni, u ovoj ta~ki je u stanju “ratk”. Potom dolazi do sna`ne eksplozije ove ta~ke i na taj na~in materija postaje “fatk”...
Kada izvr{imo usporedbu fakata navedenih u ovom ajetu sa nau~nim otkri}ima, uo~it }emo da me|u njima vlada jedan potpuni sklad. Otkrivanje ovih ~injenica koje su prije 14 stolje}a navedene u Kur’anu nau~no je bilo mogu}e doku~iti tek u XX stolje}u.
ILUSTRACIJA BIG BANGA
Big Bang, koji je jo{ jednom iznio da je kosmos stvoren iz ni~ega, je nau~nim ~injenicama dokazana teorija. Odre|eni nau~nici su poku{ali proizvesti alternativu Big Bangu, ali postignuti dokazi su doveli do apsolutnog prihvatanja Big Banga u nau~nim krugovima.
Orbite
Kada se u Kur’anu spominje Sunce i Mjesec, isti~e se, tako|er, da oni, svaki pojedina~no, plove po svojim orbitama:
“I no} i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.„ (Al-Anbiya’, 33)
^injenica da Sunce ne posjeduje stati~an polo`aj, da ono plovi po jednoj odre|enoj orbiti, u drugom ajetu saop}ava se na slijede}i na~in:
“I Sunce se kre}e do svoje odre|ene granice, to je odredba Silnoga i Sveznaju}eg.„ (Ya-Sin, 38)
Ove kur’anske ~injenice su postale razumljive nakon suvremenih opservatorijskih osmatranja. Prema prora~unima stru~njaka iz astronomije, Sunce se kre}e grandioznom brzinom od 720 hiljada kilometara na sat u orbiti nazvanoj Solar Apex, koja je usmjerena prema Vega zvijezdi. To, prema jednom grubom prora~unu, zna~i da Sunce u toku jednog dana pre|e putanju od 17 miliona 280 hiljada kilometara. Zajedno sa Suncem, istu putanju pre|u, tako|er, i svi sateliti i planete koje se nalaze u Sun~evom sistemu. Pored toga, sve zvijezde ukupnog svemira posjeduju plansku pokretljivost sli~nu ovoj.
^injenica da je cijeli kosmos na ovaj na~in opremljen orbitama tako|er se isti~e u Kur’anu na slijede}i na~in:
“Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.„ (Az-Zariyat, 7)
U cijelom kosmosu postoji oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Veoma velika ve}ina ovih zvijezda ima svoje planete, a planete, tako|er, svoje satelite. Sva ova svemirska tijela, opet, posjeduju veoma precizno odre|ene orbite. I svako od ovih tijela se milionima godina kre}e po svojoj orbiti koja je u savr{enom skladu i harmoniji sa ostalima. Pored toga, tako|er, i veoma veliki broj zvijezda-repatica kre}e se po orbitama koje su odre|ene za njih.
Orbite koje su raspore|ene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo nebeskim tijelima. Galaksije se, tako|er, zbunjuju}om brzinom i precizno{}u kre}u po svojim orbitama. Tokom ovih kretanja nijedno nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukr{tavaju. Posrijedi je tako zaprepa{}uju}i sklad da je uo~eno da odre|ene galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se, pritom, nijedan njihov dio ne sudara sa drugim.
Apsolutno je sigurno da ~ovje~anstvo u periodu objave Kur’ana nije posjedovalo teleskope nalik dana{njima koji osiguravaju osmatranje kosmosa u dubinama mjerenim milionima kilometara, razvijenu tehnologiju za osmatranje, nije posjedovalo saznanja moderne fizike i astronomije. Prema tome, bilo je nemogu}e u to vrijeme nau~no otkriti ~injenicu da je, kako je to u Kur’anu istaknuto, kosmos “pun zvjezdanih puteva”. Me|utim, ove ~injenice su jasno predo~ene u Kur’anu koji je objavljen u istom tom periodu, po{to je Kur’an rije~ Sveznaju}eg, Allaha d`.{.
Kao i veoma veliki broj zvijezda repatica, tako i Halley kometa, koju vidimo na slici gore, posjeduje plansku putanju. Halley kometa ima odre|enu orbitu i, zajedno sa ostalim nebeskim tijelima, ona se po svojoj orbiti kre}e u velikom skladu i poretku.
Sva nebeska tijela u kosmosu: planete, njihovi sateliti, zvijezde, ~ak i galaksije posjeduju svoje orbite koje se zasnivaju na veoma detaljnim prora~unima. Sasvim je sigurno da je Allah Tvorac ovog besprijekornog poretka i da On osigurava njegovo besprijekorno funkcioniranje.
Zemljina zaobljenost
“Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On no}u zavija dan i danom zavija no}...„(Az-Zumar, 5)
Formulacije koje se koriste u ajetima koji nas upoznaju sa kosmosom su izuzetno zanimljive. Rije~ koja je u prethodnom ajetu prevedena kao “zavijati” je arapski glagol “tekvir”. Doslovno zna~enje ovog glagola je “zavijati ne{to oko ne~ega {to je okruglo”. (U arapskim rje~nicima ova rije~ se koristi za glagole koji u sebi sadr`e okrugle predmete; naprimjer za “omotavanje ~alme oko glave”.)
Podatak koji se u ajetu iznosi o pitanju me|usobnog zavijanja dana i no}i, u isto vrijeme sadr`ava kategori~nu ~injenicu o pitanju oblika Zemlje. Jedino i samo jedino zbog toga {to je Zemlja okrugla kori{ten je navedeni glagol (tekvir). Dakle, u Kur’anu, koji je objavljen u VII stolje}u, upozoreno je na okrugli oblik Zemlje.
Ne smije se ispu{tati iz vida ~injenica da je astronomsko poimanje tog vremena imalo sasvim druga~iji pristup obliku Zemlje. U tom periodu smatralo se da je Zemlja jedna ravna povr{ina i svi nau~ni prora~uni i saop}enja pravljeni su shodno tome. A, Kur’an, iako je objavljen u tom istom periodu, donosi podatak koji je bilo mogu}e nau~no ustanoviti tek u ovom stolje}u. Zbog toga {to je on Allahova rije~, u Kur’anu su kori{tene najpreciznije formulacije, kako u svim drugim kontekstima tako i u kontekstu izno{enja podataka vezanih za kosmos.
Osigurani svod
Allah u Kur’anu na slijede}i na~in skre}e pa`nju na jednu zanimljivu karakteristiku nebeskog svoda:
“I to {to je nebeski svod osiguran Na{e je djelo, a oni se ipak okre}u od znamenja koja su na njemu.„ (Al-Anbiya’, 32)
Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana nau~nim istra`ivanjima XX stolje}a.
Atmosfera koja okru`uje na{u planetu ima krajnje presudnu ulogu u odr`anju `ivota na Zemlji. Spaljivanjem uni{tava meteore raznih veli~ina koji se pribli`avaju Zemlji i onemogu}ava da oni padnu na povr{inu Zemlje, ~ime bi nanijeli veliku {tetu `ivim bi}ima.
Pored toga, atmosfera, tako|er, ima ulogu filtriranja zraka koje dolaze iz svemira i koje su {tetne po `iva bi}a. Zanimljivo je, me|utim, da atmosfera propu{ta samo koli~inu zraka koje nisu {tetne, dakle vidljivu svjetlost, infracrvene zrake i radiotalase. Sve su to zrake potrebne za odr`avanje `ivota. Naprimjer, ultravioletne zrake, koje u odre|enoj koli~ini propu{ta atmosfera, imaju ogroman zna~aj za biljnu fotosintezu a, prema tome, i za `ivot svih `ivih bi}a. Veliki dio jakih ultravioletnih zraka koje se {ire od Sunca filtriraju se kroz ozonski omota~ atmosfere i u malim koli~inama, ta~no onoliko koliko nije {tetno i koliko je potrebno za `ivot, dospijevaju do povr{ine Zemlje.
Za{titni~ke osobine atmosfere ne svode se samo na navedeno. Atmosfera, tako|er, Zemlju {titi i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi minus 270 stepeni.
Atmosfera nije jedina koja Zemlju {titi od {tetnih djelovanja iz kosmosa. Pored atmosfere, i jedan omota~ koji poti~e od magnetnog polja Zemlje i koji je nazvan “Van Allen pojasevi”, tako|er, ima ulogu {tita od {tetnih zraka. Ova zra~enja koja se konstantno oda{iljaju od strane Sunca i ostalih zvijezda imaju smrtonosno djelovanje po ~ovjeka. Naro~ito eksplozije energije, do kojih ~esto dolazi na povr{ini Sunca, imaju toliku mo} da bi, u slu~aju da nema Van Allen pojaseva, potpuno uni{tile `ivot na Zemlji.
Magnetosfera je poput {tita koji {titi Zemlju od meteora, {tetnih kozmi~kih zra~enja i ~estica. Na slici gore je ilustriran ovaj omota~, koji je poznat ipod imenom Van Allen pojasevi. Ovi pojasevi, koji se nalaze na desetine hiljada kilometara od Zemlje, {tite `iva bi}a od ubita~ne energije koja se {iri kosmosom.
Sva ova nau~na otkri}a dokazuju da Zemlja ima jednu specijalnu za{titu, {to je u apsolutnom skladu sa kur’anskim obavje{tavanjem iznesenim prije 1400 godina: "I to {to je nebeski svod osiguran Na{e je djelo...".
Koliki zna~aj za odr`avanje `ivota na Zemlji imaju Van Allen pojasevi, dr. Hugh Ross iznosi slijede}im rije~ima:
Od svih planeta Sun~evog sistema, Zemlja posjeduje najvi{u gustinu. Za ovo {iroko nikl-`eljezno jezgro je odgovorno jedno veliko magnetno polje. Ovo magnetno polje stvara Van Allen sloj, koji {titi od radijacije. Ovaj sloj {titi povr{inu Zemlje od radijacijskog bombardiranja. U slu~aju da nema ovog za{titnog sloja, `ivot na Zemlji bi bio nemogu}. Jedina planeta osim Zemlje koja je na~injena od stjenovitih predjela i koja ima magnetsko polje je Merkur. Me|utim, snaga ovog magnetnog polja je 100 puta manja od snage magnetnog polja Zemlje. Van Allen sloj, koji {titi od radijacije je karakteristi~an za Zemlju.1
Prora~unato je da je u jednoj eksploziji zabilje`enoj proteklih godina oslobo|ena energija koja je 100 milijardi puta ja~a od eksplozije atomske bombe ba~ene na Hiro{imu. Magnetne igle su 58 sati nakon eksplozije registrirale izuzetno jaka podrhtavanja, 250 km iznad atmosfere je temperatura sko~ila na 2500°C.
Posmatraju}i nebo, velikom broju ljudi ne pada na pamet da atmosfera ima jednu za{titni~ku ulogu. ^ovjek, tako|er, u ve}ini slu~ajeva ne razmi{lja o tome kako bi Zemlja izgledala da atmosfera ne posjeduje ovu za{titni~ku ulogu. Na slici gore se vidi ogromno udubljenje koje je u Arizoni (SAD) nastalo nakon pada meteora. Da nema atmosfere, milioni meteora bi neometano padali na Zemlju, na kojoj bi bilo nemogu}e `ivjeti. Me|utim, zahvaljuju}i za{titni~koj ulozi atmosfere, `iva bi}a nesmetano vode svoj `ivot na Zemlji. Sasvim je neosporno da je to za{tita koja je uspostavljena od strane Allaha, d`. {., i mud`iza o kojoj nas je obavijestio u Kur’anu.
Ukratko, nad Zemljom funkcionira jedan savr{eni sistem koji je okru`uje i {titi od vanjskih opasnosti. Ove za{titne karakteristike nebeskog svoda su nam, prije niza stolje}a, saop}ene u Kur’anu.
Atmosfera propu{ta samo koli~inu zraka koje nisu {tetne, dakle vidljivu svjetlost, infracrvene zrake i radiotalase. Sve su to zrake potrebne za odr`avanje `ivota. Naprimjer, ultravioletne zrake, koje u odre|enoj koli~ini propu{ta atmosfera, imaju ogroman zna~aj za biljnu fotosintezu a, prema tome, i za `ivot svih `ivih bi}a.
Na slici su prikazani meteori pred sudar sa Zemljom. Meteori koji se kre}u u vasioni mogu za Zemlju predstavljati veoma zna~ajnu opasnost. Me|utim, Svojim bespijekornim stvaranjem, Allah je atmosferu na~inio u vidu za{titni~kog stropa. Zahvaljuju}i ovoj specijalnoj za{titi, veoma veliki broj meteora ne nanose {tetu Zemlji zbog toga {to se oni komadaju u atmosferi.
Energija koja se osloba|a prilikom eksplozija na povr{ini Sunca je tolike ja~ine da ju, svojim razumom, ~ovjek mo`e te{ko poimati: samo jedna eksplozija na Suncu je 100 milijardi puta ja~a od eksplozije atomske bombe ba~ene na Hiro{imu. Zahvaljuju}i Van Allenovim pojasevima i atmosferi, Zemlja je za{ti}ena od ove ru{ila~ke energije.
Pored mnogobrojnih za{titni~kih osobina, atmosfera, tako|er, Zemlju {titi i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi minus 270 stepeni.
Povratno nebo
U Kur’an-i-Kerimu, u 11. ajetu sure At-Tariq govori se o “povratnoj” osobini nebeskog svoda:
“I tako mi neba koje je povratno.„ (At-Tariq, 11)
Rije~ “ar-raji’” se u prijevodima Kur’ana prevodi u zna~enju “koji {alje natrag” ili “povratni”.
Kao {to je poznato, atmosfera koja okru`uje Zemlju je sa~injena od nekoliko slojeva.
Svaki sloj ima veoma va`nu ulogu po `iva bi}a. Prilikom istra`ivanja ustanovljeno je da svaki sloj ima odliku da vra}a natrag u kosmos ili na Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru. Da sada kroz nekoliko primjera analiziramo povratne odlike slojeva koji okru`uju Zemlju.
Naprimjer, Zemljin omota~ troposfera, visine izmedu 13 i 15 km, osigurava da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno do{la sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu padavina.
Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i {tetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.
Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti pra}enje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja.
Magnetosfera, pak, vra}a u svemir radijaciju koju {iri Sunce i ostale zvijezde, prije no {to uspije do}i do povr{ine Zemlje.
Spominjanje u Kur’anu ovih karakteristika slojeva nebeskog svoda, koje su otkrivene u skoroj pro{losti, jo{ jedan je dokaz da Kur’an prestavlja Bo`iju rije~.
Postojanje vode je od presudnog zna~aja za `ivot na Zemlji. Zna~ajnu ulogu prilikom formiranja ki{e ima troposfera, jedan od atmosferskih slojeva. Troposfera osigurava da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno do{la sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu ki{e.
Atmosferski sloj koji onemogu}ava prodiranje {tetnih zra~enja do Zemljine povr{ine je ozonosfera. Ozonosfera osigurava odbijanje radijacije i {tetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.
Svi atmosferski slojevi imaju karakteristike koje su od neprikosnovenog zna~aja za odr`avanje `ivota na Zemlji. Naprimjer, ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti pra}enje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja.
Atmosferski katovi
Jedan od kur’anskih podataka o pitanju kosmosa je i podatak da je nebeski svod sazdan od sedam spratova.
“On je za vas sve {to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.„(Al-Baqarah, 29)
“Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo{ maglina bilo... Pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio {ta }e se u svakom nebu nalaziti...„ (Fussilat, 11-12)
Kao {to se rije~ “ne¬be¬sa” u Kur’anu ko¬ris¬ti u zna¬~en¬ju ci-je¬log kos¬mo¬sa, is¬to ta¬ko se ko¬ris¬ti i u buk¬val¬nom zna¬~en¬ju ne-bes¬kog svo¬da. Ka¬da se ri¬je~ shva¬ti u ovom zna¬~en¬ju, pro¬is¬ti¬~e da je ne¬bes¬ki svod, od¬nos¬no at¬mos¬fe¬ra, sa¬~in¬je¬na od se¬dam slo-je¬va.

Kur’an je prije 14 stolje}a, u periodu kada se vjerovalo da je nebo sastavljeno iz jednog dijela, iznio ~injenicu da je nebo sa~injeno od slojeva i da ih ima "sedam". A do ~injenice da je atmosfera sa~injena od sedam osnovnih slojeva, moderna nauka je uspjela do}i tek u skorije vrijeme.
Upravo je danas i sa nau~nog aspekta poznato da se atmosfera sastoji od razli~itih slojeva naslaganih jedan na drugi. Povrh svega, broj osnovnih slojeva je, ba{ kao {to je to i u Kur’anu nagla{eno, sedam. U nau~nim izvorima se ovo pitanje obja{njava na slijede}i na~in:

Zemlja posjeduje sve uvjete potrebne za `ivot na njoj. Jedan od uvjeta za odr`anje `ivota je i atmosfera, koja ima specijalnu ulogu za{tite `ivih bi}a. Danas je poznato da je atmosfera sa~injena od slojeva nanizanih jedan iznad drugog. Isto kao {to je to i u Kur’anu istaknuto, atmosfera se sastoji ta~no od sedam slojeva. Nedvojbeno, ovo je jedna u nizu kur’anskih mud`iza.
Nau~nici su otkrili da se atmosfera sastoji od nekoliko slojeva. Slojevi se me|usobno razlikuju o~itim fizi~kim svojstvima kao {to je pritisak i spojevi gasova koji ~ine ove slojeve. Atmosferski sloj koji je najbli`i Zemlji je TROPOSFERA, koja ~ini 90% ukupne atmosferske mase. Sloj iznad troposfere je STRATOSFERA. Sloj stratosfere koji apsorbira ultravioletne zrake je nazvan OZONOSFERA. Sloj koji se nalazi iznad stratosfere je MEZOSFERA. Iznad mezosfere je TERMOSFERA. Dio atmosfere koji se nalazi iznad termosfere je IONOSFERA, koja se sastoji od vi{e slojeva djelomi~no ioniziranih plinova i od slobodnih elektrona. Najgornji dio atmosfere se prostire na visinama od 450 do 960 km. Ovaj sloj je nazvan EKZOSFERA.2
Kada prebrojimo slojeve navedene u ovom izvoru, uo~it }emo da je atmosfera, kako je to i u Kur’anu istaknuto, sa~injena od sedam slojeva:
1. TROPOSFERA
2. STRATOSFERA
3. OZONOSFERA
4. MEZOSFERA
5. TERMOSFERA
6. IONOSFERA
7. EKZOSFERA
Druga va`na mud`iza o aktualnom pitanju sadr`ana je u formulaciji “...i odredio {ta }e se u svakom nebu nalaziti...”, koja se nalazi u 12. ajetu sure Fussilat. Dakle, u ajetu se isti~e da je Allah svakom od slojeva dao odre|ena zadu`enja i funkcije. Zaista, kao {to smo to mogli vidjeti i u prethodnim poglavljima, svaki od prethodno navedenih atmosferskih slojeva ima izuzetno bitnu ulogu o pitanju odr`anja `ivota na Zemlji, kako ljudskog tako i `ivota svih ostalih `ivih bi}a. Svaki sloj ponaosob ima sebi svojstvene funkcije: od formiranja ki{e do onemogu}avanja prodiranja {tetnih zra~enja, od reflektiranja radiotalasa do spaljivanja meteora...
Jedna od ovih funkcija je u jednom nau~nom djelu ovako opisana:
Zemljina atmosfera je sa~injena od sedam slojeva. Najni`i sloj je Troposfera. Ki{a, snijeg i vjetar se formiraju samo u Troposferi.3
Sasvim jasno isticanje ovih ~injenica u Kur’anu objavljenom prije 1400 godina veoma je velika mud`iza, s obzirom da su to detalji do kojih je bilo apsolutno nemogu}e do}i bez suvremene tehnologije XX stolje}a.
Uloga planina
U Kur’anu se skre}e pa`nja na zna~ajnu geolo{ku funkciju planina:
“Mi smo po Zemlji nepomi~ne planine razmjestili da ih ona ne potresa...„ (Al-Anbiya’ 31)
Ako obratimo pa`nju, uo~it }emo da se u ajetu isti~e da planine imaju jednu osobinu - spre~avanja potresanja na Zemlji.
Korijeni planina dose`u vidno dublje ispod nivoa Zemlje. (EARTH, Press and Siever,str. 413)
[ematski presjek. Planine imaju korijen u vidu kolca koji se prote`e duboko u Zemlji. (Anatomy of the Earth, Cailleux,str. 220)
Druga shema koja pokazuje da, zbog svojih dubokih korijena, panina li~e na kolac. (EARTH SCIENCE, Tarbuck and Lutgens, str. 158)
Ova ~injenica, koja, u trenutku objavljivanja Kur’ana, nije bila poznata nijednom ~ovjeku, ustanovljena je modernim geolo{kim pronalascima. Prema geolo{kim nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva koji ~ine Zemljinu koru.
Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvla~i pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdi`e uvis i stvara planinu. Napreduju}i ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan duboki produ`etak. Dakle, planine posjeduju jedan produ`etak ispod povr{ine Zemlje koji je jednak masi koju vidimo iznad povr{ine Zemlje.
Ova gra|a planina se u jednom nau~nom izvoru obja{njava na slijede}i na~in:
U brdovitim podru~jima, gdje su kontinenti deblji, Zemljina kora se zabada u manto sloj.4
Upozoravaju}i na ovu karakteristiku, u jednom kur’anskom ajetu se planine uspore|uju sa stubovima:
“Zar Zemlju posteljom nismo u~inili, i planine stubovima?„(An-Naba’, 6-7)
Zahvaljuju}i ovoj osobenosti, pru`anjem ispod i iznad povr{ine Zemlje u ta~ki spajanja slojeva, planine vr{e me|usobno zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakvim u~vr{}ivanjem Zemljine kore planine spre~avaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili me|usobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mo`emo usporediti sa ekserima koji osiguravaju me|usobno pri~vr{}ivanje dasaka.
Ova stabiliziraju}a uloga planina u nau~noj literaturi navodi se pod terminom “izostaza”. Zna~enje rije~i izostaza je slijede}e:
Izostaza: ravnote`a izme|u pojedinih dijelova mase Zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u zna~enju osiguravanja generalne ravnote`e Zemljine kore uz pomo} gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod povr{ine Zemlje.5
Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljuju}i modernoj geologiji i iscrpnim istra`ivanjima, u Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stolje}a, navedena je kao jedan primjer superiorne mudrosti u Allahovom stvaranju. U drugom ajetu Allah ka`e slijede}e:
“...po Zemlji planine nepomi~ne razbacao da vas ne trese...„(Luqman, 10)
Kur’an naziva planine stubovima. Zahvaljuju}i ovoj osobenosti, pru`anjem ispod i iznad povr{ine Zemlje u ta~ki spajanja slojeva, planine vr{e me|usobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim u~vr{}ivanjem Zemljine kore, planine spre~avaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili me|usobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine mo`emo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pri~vr{}ivanje dasaka.
Pokretljivost planina
U jednom kur’anskom ajetu isti~e se da planine nisu stati~ne, kako nam izgledaju, ve} da su u konstantnom pokretu:
“Ti vidi{ planine i misli{ da su nepomi~ne, a one promi~u kao {to promi~u oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savr{eno stvorio; On, doista, zna ono {to radite.„ (An-Naml, 88)
Ova pokretljivost planina proisti~e iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina kora se, gotovo kao plove}i, pokre}e nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.
Prvobitno je po~etkom XX stolje}a njema~ki nau~nik po imenu Alfred Wegener nastupio sa tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem u razli~itim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog.
Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, me|utim, uspjeli doku~iti tek 50 godina nakon njegove smrti, dakle 80-ih godina. Kao {to je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915. godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili me|usobno povezani i ovaj ogromni kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na ju`nom Zemljinom polu.
Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika kontinenta koji su se u razli~itim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent - nazvan Laurasia - obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina nakon diobe Pangaea, u razli~itim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje kontinente.
Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom raspodjele izme|u mora i kopna, kre}u se povr{inom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara godi{nje.
Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geolo{kih istra`ivanja provedenih po~etkom XX stolje}a, u nau~noj literaturi obja{njava se na slijede}i na~in:
Povr{ina Zemlje debljine od 100 km, koju ~ine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od dijelova koji se zovu “slojevi”. Postoji {est velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju Zemljinu povr{inu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj “tehnika slojeva”, pokre}u se nose}i na sebi kontinente i dna okeana... Prora~unato je da godi{nje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu 1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski okean, naprimjer, svake godine se pomalo {iri.6
Jedna va`na ta~ka na koju ovdje treba upozoriti je slijede}a: u navedenom ajetu Allah je pokretanje kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, nau~nici za ovo pomjeranje, tako|er, koriste engleski termin “Continental drift”, odnosno “pomicanje kontinenata”.7
Obznanjivanjem u Kur’anu ove nau~ne ~injenice koju je nauka nedavno otkrila je, nesumnjivo, jedna od kur’anskih mud`iza.

KURANSKE MUDZIZE PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu

Tajna u gvo`|u
@eljezo je jedan od elemenata na koje se skre}e pa`nja u Kur’anu. U kur’anskom poglavlju Hadid, {to zna~i “gvo`|e”, ka`e se slijede}e:
“...I gvo`|e smo spustili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi...„ (Al-Hadid, 25)

Grumen `eljeza
Glagol “spustiti”, koji se u ajetu upotrijebio uz rije~ gvo`|e, mo`e se figurativno shvatiti u zna~enju “davanja na slu`enje ljudima”. Me|utim, kada se rije~ uzme u obzir u njenom stvarnom zna~enju “fizi~ko spu{tanje sa neba”, uo~it }e se da ajet sadr`ava jednu veoma zna~ajnu nau~nu mud`izu, po{to otkri}a moderne astronomije iznose da ruda gvo`|a dolazi sa ogromnih zvijezda iz vanjskog kosmosa.
Te{ki metali u kosmosu proizvode se u jezgru velikih zvijezda. [to se ti~e na{eg, Sun~evog sistema, on ne posjeduje strukturu koja bi u sebi mogla proizvoditi element `eljeza. @eljezo ili gvo`|e mo`e se formirati jedino na zvijezdama koje su mnogo ve}e od Sunca, na temperaturi koja dosti`e nekoliko stotina miliona stepeni. Kada koli~ina `eljeza na ovim zvijezdama, koje su nazvane Nova ili Supernova, prekora~i odre|enu mjeru, zvijezda vi{e nije u stanju da je nosi i eksplodira. Kao posljedica ove eksplozije, meteori, koji u sebi sadr`e `eljezo, rasipaju se po svemiru i plove njegovim prostranstvima dok se ne sudare sa nekim nebeskim tijelom, ulaskom pod uticaj njegove gravitacije.

Al-Hadid je 57. poglavlje Kur'ana. Kada se izra~una broj~ana vrijednost rije~i Al-Hadid, pred nama se pojavljuje ista cifra: 57. Broj~ana vrijednost same rije~i Hadid (bez odre|enog ~lana ''Al'') iznosi 26. Broj 26 je tabli~ni (atomski) broj `eljeza. U ajetima poglavlja Al-Hadid Sveznaju}i Allah, d`. {., nam skre}e pa`nju na na~in nastanka `eljeza, a sa matemati~kim
{iframa nam ujedno pokazuje i jedno nau~no ~udo.
Kao {to se jasno da zaklju~iti iz navedenoga, element `eljeza nije nastao na Zemlji, ve} je, preno{enjem uz pomo} meteora, sa Supernova “spu{ten na Zemlju”, na, dakle, isti na~in kako je to Kur’an naveo. Sasvim je jasno da je ovo bilo nemogu}e nau~no otkriti u VII stolje}u, kada je Kur’an objavljen. Ova ~injenica se, me|utim, nalazi u Kur’anu, {to opet predstavlja jedan u nizu dokaza da je on rije~ Allaha koji posjeduje neograni~eno znanje.
Pored navedenog, 25. ajet poglavlja Al-Hadid, u kome se govori o `eljezu, sadr`i dvije, prili~no zanimljive, matemati~ke {ifre: Al-Hadid je 57. poglavlje Kur’ana. Kada se izra~una broj~ana vrijednost rije~i Al-Hadid, pred nama se pojavljuje ista cifra: 57.
Broj~ana vrijednost same rije~i Hadid (bez odre|enog ~lana ‘’Al’’) iznosi 26. Broj 26 je tabli~ni (atomski) broj `eljeza.


Stvaranje u parovima
“Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome {to iz zemlje ni~e, u njima samim, i u onome {to oni ne znaju!„ (Ya Sin, 36)
Uporedo sa time {to predstavlja protivvrijednost pojma “par”, mu{ki i `enski spol u sebi sadr`ava i mnogo {ire zna~enje, kako je to i u prethodnom ajetu istaknuto “...u onome {to oni ne znaju”. Upravo se danas susre}emo sa jednim zna~enjem na koje je upozoreno u ajetu. Paul Dirac, engleski nau~nik koji je iznio tvrdnju da materija posjeduje svoju suprotnost, 1933. godine nagra|en je Nobelovom nagradom za oblast fizike. Ovo tkri}e, nazvano “Parite”, isti~e da materija ima svoju paricu nazvanu antimaterija. Antimaterija u sebi sadr`i svojstva koja su suprotna svojstvima materije. Naprimjer, suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ova ~injenica je na slijede}i na~in opisana u jednom nau~nom djelu:
...Svaki i najsitniji komadi} ima svoj - antikomadi} - koji je suprotno naelektrisan. Nestalni odnos nam pokazuje da se nastanak i nestanak onih parova obrazuje svugdje i uvijek u istom trenutku.8

Relativnost vremena
Pitanje relativiteta vremena je danas jedna dokazana nau~na ~injenica. Me|utim, ova ~injenica je iza{la na vidjelo po~etkom XX stolje}a Einsteinovom teorijom relativiteta. Do tog perioda ~ovjek nije znao da je vrijeme jedan relativni pojam, da shodno okru`enju mo`e pokazivati promjenljivost. Me|utim, veliki nau~nik, Albert Einstein, teorijom relativiteta ovu ~injenicu dokazao je na sasvim jasan na~in. Iznio je ~injenicu da je vrijeme pojam koji je vezan za masu i brzinu. Tokom cijele historije ~ovje~anstva ovo pitanje nije niko jasno aktualizirao.
Osim jednog izuzetka: u Kur’anu su izneseni detalji koji upozoravaju na ~injenicu da je vrijeme relativno! U tom kontekstu ovdje mo`emo navesti nekoliko ajeta koji ilustriraju ovu ~injenicu:
“Oni od tebe tra`e da ih kazna {to prije stigne, i Allah }e ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po va{em ra~unanju.„ (Al-Hajj, 47)
“On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje.„ (As-Sajdah, 5)
“K Njemu se penju meleki i D`ibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.„ (Al-Ma’arij, 4)
^injenica da se na ovako krajnje jasan na~in govori o relativitetu vremena u Kur’anu, koji je objavljen prije niza stolje}a, jo{ jedan je u nizu dokaza da je to Allahova Knjiga.
Nastanak ki{e
Pitanje nastanka ki{e je za ~ovjeka dugo vremena predstavljalo tajnu. Me|utim, nakon otkrivanja zra~nih radara, do{lo se do saznanja o stadijima kroz koje ki{a prolazi u toku nastanka.
Prema ovome, ki{a nastaje prolaze}i kroz tri stadija: prvo se uz pomo} vjetra sa Zemlje podi`e “repromaterijal”, potom se formiraju oblaci i na kraju dolazi do formiranja ki{nih kapi.
^injenice koje su, u vezi sa nastankom ki{e, iznesene u Kur’anu upravo govore o ovim stadijima. O pitanju nastanka ki{e u jednom kur’anskom ajetu ka`e se slijede}e:
“Allah je taj koji vjetrove {alje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho}e, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada, i kada je On na one robove Svoje na koje `eli prolije, oni se odjednom rado{}u ispune.„ (Ar-Rum, 48)
Sada se zadr`imo na ova tri stadija koja su navedena u Kur’anu:

Na slici gore je ilustriran jedan od neograni~enog broja balon~i}a koji nastaju pjenu{anjem mora i
okeana i koji konstantno u vidu vodenih zehri odska~u iznad povr{ine. Ove solju bogate zehre se,uz pomo} vjetra, potom prenose u atmosferske visine. To je prvi stadij u nastanku ki{e. Uz pomo}
vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili si}u{nih pra{kica nastaju oblaci, a daljnjim
zgu{njavanjem formiraju se ki{ne kapi. Svi ovi stadiji formiranja ki{ne kapljice su navedeni u Kuranu.
I. STADIJ: “Allah je taj koji vjetrove {alje...”
Bezbroj balon~i}a koji nastaju pjenu{anjem mora i okeana konstantno u vidu vodenih zehri odska~u iznad povr{ine. Ove solju bogate zehre se, uz pomo} vjetra, potom prenose u atmosferske visine. Ovi si}u{ni komadi, zvani “aerosol”, uz pomo} jednog mehanizma, zvanog “vodena zamka”, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom koja je tako|er do{la s mora. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgu{njava i pretvara u vodene kapi.
II. STADIJ: “...pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho}e, rasprostire i na komade dijeli... “
Uz pomo} vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili si}u{nih pra{kica nastaju oblaci. Zbog toga {to su veoma male (presjeka od 0.01 do 0.02 mm) vodene kapljice u oblacima ostaju vise}i i {ire}i se nebom. Na taj na~in se nebo prekriva oblacima.
III. STADIJ: “...pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada...”
Sitne vodene kapljice okupljene oko solnih kristala ili si}u{nih pra{kica, daljnjim zgu{njavanjem formiraju ki{ne kapi. Na taj na~in ki{ne kapi postaju te`e od zraka i, odvajaju}i se od oblaka, po~inju se u vidu ki{e spu{tati na zemlju.
Kao {to se iz prilo`enog da zaklju~iti, sva tri stadija nastanka ki{e sadr`ana su u navedenom ajetu. Stadiji su, povrh svega, izneseni ta~nim redoslijedom. Kao i mnoge druge prirodne pojave, tako je i nastanak ki{e Allah iznio na najispravniji na~in i to ~ovjeku saop}io putem Kur’ana jo{ prije 14 stolje}a, dakle mnogo ranije no {to }e to nauka otkriti.
Vezano za u drugom kur’anskom ajetu se navode slijede}e ~injenice:
“Zar ne vidi{ da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veli~ine brda, spu{ta grad, pa njime koga ho}e pogodi, a koga ho}e po{tedi - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.„ (An-Nur, 43)
Nau~nici koji su se bavili istra`ivanjem vrsta oblaka suo~ili su se sa veoma zbunjuju}im rezultatima vezanim za proces nastanka ki{e. Ki{ni oblaci se formiraju i oblikuju u jednom utvr|enom sistemu i stupnjima. Nau~no obja{njenje stupnjeva formiranja jednog od ki{nih oblaka cumulominbus glasi:
1. STEPEN, razgonjenje: Oblaci se uz pomo} vjetra guraju, odnosno razgone sa svojih mjesta.

(A) mali odvojeni dijelovi oblaka (cumulus oblaci) (B) Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vu~e gore. Ova energija potiska u centru, koja ga vu~e prema gore, ~ini da se oblak razvija uvisinu.
2. STEPEN, spajanje: Ovi mali oblaci (cumulus), koji se razgone od strane vjetra, spajaju se na mjestu do kojeg su dogurani i tako formiraju novi i veliki oblak.9
3. STEPEN, gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vu~e gore. Energija u centru oblaka je ja~a u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vu~e prema gore, ~ini da se oblak razvija uvisinu. [ire}i se prema gore, oblaci se na taj na~in gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispru`i prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okru`enju atmosfere ledene i vodene kapi po~inju pove}avati.
Nakon {to pro|u kroz sve ove stepene i nakon {to dobiju te`inu toliku da na nju ne mo`e utjecati energija koja ih vu~e prema gore, ledene i vodene kapi u vidu ki{e i grada po~inju iz oblaka da se spu{taju na zemlju.10
Ne smije se gubiti iz vida da su detalje u vezi s formiranjem, gra|om i funkcijom oblaka meteorolozi uspjeli nedavno otkriti i to zahvaljuju}i suvremenoj tehnici (avion, satelit, kompjuter i sl.) koja im je bila na raspolaganju. Allah nam, pak, ove detalje iznosi u Kur’anu, koji je objavljen prije 1400 godina, u periodu kada to nijedan ~ovjek nije mogao znati.
[ire}i se prema gore, oblaci se na taj na~in gomilaju jedan na drugi. To biva povodom dase trup ovog uvis naraslog oblaka ispru`iprema hladnijim dijelovima atmosfere. Takose u ovom hladnom okru`enju atmosfere
ledene i vodene kapi po~inju pove}avati. Nakon {to dobiju te`inu toliku da na nju ne mo`e uticati energija koja ih vu~e prema gore, ledene i vodene kapi u vidu ki{e i grada po~inju iz oblaka da se spu{taju na zemlju.
Ova nau~na ~injenica je od strane Allaha, d`.{., saop}ena u Kur’anu prije 14 stolje}a: "...aonda ih (oblake) spaja i jedne nad drugima
gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada..."
[ire}i se prema gore, oblaci se na taj na~in gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispru`i prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okru`enju atmosfere ledene i vodene kapi po~inju pove}avati. Nakon {to dobiju te`inu toliku da na nju ne mo`e uticati energija koja ih vu~e prema gore, ledene i vodene kapi u vidu ki{e i grada po~inju iz oblaka da se spu{taju na zemlju. Ova nau~na ~injenica je od strane Allaha, d`. {., saop}ena u Kur’anu prije 14 stolje}a: "...a onda ih (oblake) spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada..."
Mjere u ki{i
[to se ti~e drugih kur’anskih podataka vezanih za ki{u, oni upozoravaju na momenat da se ki{a spu{ta u odre|enoj koli~ini. U poglavlju Az-Zuhruf ka`e se slijede}e:
“Onaj koji s neba s mjerom spu{ta vodu, pomo}u koje u `ivot vra}amo mrtve predjele - tako }ete i vi biti o`ivljeni.„ (Az-Zuhruf, 11)
Ova mjera ki{e je, tako|er, ustanovljena suvremenim istra`ivanjem. Prema odre|enim prora~unima, provedenim tokom ovih istra`ivanja, ustanovljeno je da se sa Zemljine povr{ine u jednoj sekundi ispari 16 miliona tona vode. U toku godine ova koli~ina dosti`e cifru od oko 513 triliona tona vode. A to je ujedno i godi{nja koli~ina ki{e koja se u toku godine spusti na Zemlju. Voda je, dakle, u jednoj neprestanoj ravnote`i, “prema odre|enoj mjeri” ona konstantno kru`i. A odr`avanje `ivota na Zemlji se, tako|er, osigurava upravo ovim neprestanim kru`enjem vode. Kada bi ~ovjek upotrijebio sve pogodnosti cijele tehnologije kojom raspola`e, on, opet, nikada ne bi bio u mogu}nosti vje{ta~ki proizvesti ovo kru`enje.
Uko¬li¬ko bi do{lo do i naj¬man¬jih pro¬mi¬je¬na u ko¬li¬~i¬ni, ubr¬zo bi nas¬ta¬le ve¬li¬ke eko¬lo{ke ne¬urav¬no¬te¬`e¬nos¬ti, a to bi do¬ve¬lo u pi¬tan¬je odr¬`an¬je `i¬vo¬ta. To se, me|utim, ni¬ka¬da ne}e do¬go¬di¬ti. Ki{a }e, ka¬ko je to i u Kur’anu na¬ve¬de¬no, nas¬ta¬vi¬ti da se, svake godine, u is¬toj mjeri spu{ta na Zeml¬ju.
Nau~no je ustanovljeno da je koli~ina vode koja se ispari sa Zemljine povr{ine i koja se ponovo
vrati u vidu ki{e "konstantna": oko 513 triliona tona vode. Ova konstantna koli~ina, koja je u
jednoj neprestanoj ravnote`i, je u Kur’anu istaknuta kao "odre|ena mjera". Ukoliko bi do{lo do
i najmanjih promijena u ovoj konstantnoj koli~ini, ubrzo bi nastale velike ekolo{ke neuravnote`
enosti, a to bi dovelo u pitanje odr`anje `ivota.
Vjetrovi koji oplo|uju
U jednom kur’anskom ajetu se skre}e pa`nja na “oplodnju” kao osobinu vjetra i da, kao posljedica toga, nastaje ki{a:
“Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate {ta piti - vi time ne mo`ete raspolagati.„ (Al-Hijr, 22)
U ajetu se skre}e pa`nja da se u prvom stadiju nastanka ki{e nalaze vjetrovi.
Me|utim, sve do po~etka XX vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina veza izme|u vjetra i padanja ki{e. [to se, me|utim, ti~e otkri}a moderne meteorologije, ona su pokazala da vjetrovi imaju ulogu “oplo|avanja” prilikom nastanka ki{e.
Ova uloga oplodnje odvija se na slijede}i na~in:
Zbog pjenjenja, na povr{ini okeana i mora konstantno dolazi do formiranja bezbroj zra~nih mjehuri}a. U trenutku rasprsnu}a ovih mjehuri}a, u zrak se izbacuje na hiljade komadi}a veli~ine jednog stotog dijela milimetra. Ovi komadi}i, nazvani “aerosol” se, pomije{ani sa pra{inom sa kopna, uz pomo} vjetrova prenose u gornje slojeve atmosfere. Aerosoli, koji su tako uz pomo} vjetrova dospjeli na velike visine, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgu{njava i pretvara u vodene kapi. Koncentriranjem na jednom mjestu, ove vodene kapi prethodno formiraju oblak, a potom se u vidu ki{e spu{taju na Zemlju.
Kao {to se vidi, vjetrovi vr{e “oplodnju” aerosola vodenom parom koja se u slobodnom obliku nalazi u atmosferi i, na taj na~in, osiguravaju formiranje ki{nih oblaka.
U slu~aju da vjetar ne posjeduje ovu osobinu oplo|avanja, u vi{oj atmosferi nikada ne bi moglo do}i do formiranja vodenih kapljica, pa, analogno tome, ne bi postojalo ni ne{to {to se zove ki{a.
Na slici gore su prikazane etape nastanka talasa. Talasi se formiraju uz pomo} vjetrova koji pu{u iznad povr{ine vode. Vodene zehre, zajedno sa vjetrom, po~inju sa kru`nim kretanjem. Ovo kretanje }e nakon kratkog vremena formirati talase, koji }e se nanizati jedan za drugim, a zrak }e ispuniti balon~i}i koji nastaju zajedno sa talasima. Ovo je prvi stadijnastanka ki{e. U Kur’anu je tako|er skrenuta pa`nja da se u prvom stadiju nastanka ki{e nalaze vjetrovi.
Bitan momenat ovdje je taj da je ova kriti~na uloga vjetra u nastanku ki{e stolje}ima prije saop}ena u kur’anskom ajetu. I to u historijskom razdoblju kada ~ovjek skoro ni{ta nije znao o prirodnim pojavama...

KURANSKE MUDZIZE PRVI DIO: Nau~ne mud`ize u Kur'anu Nemije{anje mora

SATELITSKI SNIMAK GIBRALTARA
Specifi~nost mora, koja je od strane istra`iva~a otkrivena u skoroj pro{losti, u Kur’anu se isti~e na slijede}i na~in:
“Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne mije{aju.„ (Ar-Rahman, 19-20)
Ova, Kur’anom saop}ena, karakteristika mora - da se me|usobno dodiruju, a da se njihove vode apsolutno ne mije{aju - u nedavnoj pro{losti otkrivena je od strane okeanografa. Ustanovljeno je da se, zbog prisutnosti jedne fizi~ke snage, nazvane “povr{inski napon”, vode susjednih mora ne mije{aju. Povr{inski napon, koji proizlazi iz razli~ite gustine mora, gotovo poput zida spre~ava me|usobno mije{anje voda.11
Svakako je zanimljiv momenat da se ova ~injenica nalazi u Kur’anu, {to je, opet, jo{ jedan veoma efektan odgovor onima koji tvrde da je Kur’an napisan od strane ~ovjeka, Muhammeda, a.s. Kur’an se pojavio u periodu kada ~ovjek nije imao pojma niti o fizici, ni o povr{inskom naponu, a niti o okeanografiji.
Sredozemno more i Atlanski okean imaju velike valove, jaka strujanja i plimu i oseku. Iako se voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susre}e sa vodama Atlanskog okeana njene karakteristike (gusto}a, temperatura i toplota) ostaju nepromjenjene. Po{to izme|u ova dva mora postoji jedna nevidljiva granica.

Sredozemno more i Atlanski okean imaju velike valove, jaka strujanja i plimu i oseku. Iako se voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susre}e sa vodama Atlanskog okeana njene karakteristike (gusto}a, temperatura i toplota) ostaju nepromjenjene. Po{to izme|u ova dva mora postoji jedna nevidljiva granica.
Morske tmine i unutra{nji valovi
“Ili su kao tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo ne}e svjetla ni imati.„ (An-Nur, 40)

Prema mjerenjima na~injenim uz kori{tenje suvremene
tehnologije, ustanovljeno je da se 3-30% sun~eve svjetlosti reflektira kroz povr{inu mora. Na prvih 200
metara se, jedna za drugom, upija svih 7 boja svjetlosnog spektra, od kojih plava ostaje zadnja. (slika pored)Na dubinama preko 1.000 m. je apsolutno nemogu}e nai}i na bilo kakve tragove svjetlosti. (slika gore) Na ovu ~injenicu je jo{ prije 1400 godina upozoreno u Kur’anu, u 40. ajetu poglavlja An-Nur.
Generalno okru`enje dubokih mora je ovako opisano u knjizi Oceans:
Danas sa sigurno{}u znamo da tmina dubokih mora i okeana vlada na dubini od oko 200 m i dublje. Na ovim dubinama skoro uop}e nema svjetlosti. A, na dubinama preko 1000 m apsolutno je nemogu}e nai}i ni na kakvu svjetlost.12
Pored podataka vezanih za generalnu geografsku gra|u mora i okeana, karakteristike `ivih bi}a koja tu `ive, danas je ~ak mogu}e do}i i do podataka koji govore o koli~ini vode odre|enog mora ili okeana, povr{ini, dubini i sl. Ipak, da bi se do{lo do svih ovih podataka, ~ovjek je primoran koristiti se raznim specijalnim pomagalima i podmornicama izra|enim uz pomo} suvremene tehnologije.
Bez ovih pomagala skoro je nemogu}e da ~ovjek dopre do morskih dubina preko 40 m. Uporedo sa tim, bez odre|enih pomagala je apsolutno nemogu}e da ~ovjek dospije i ostane `iv na tamnim okeanskim dubinama od oko 200 m. Zbog toga, nau~nici su detaljne podatke o morima uspjeli otkriti tek u skoro vrijeme. Suprotno tome, frazu “tmina dubokih mora” sadr`anu u An-Nur suri je Kur’an iznio prije 1400 godina. Izno{enje ovog podatka u Kur’anu i to u periodu kada nije postojalo nikakve tehnologije i kada, prema tome, nije postojalo nikakvo pomagalo pomo}u kojega bi ~ovjek mogao zaroniti u morske dubine, svakako je svojevrsna mud`iza ove uzvi{ene Knjige.
Uporedo sa navedenim, u istom ajetu sure An-Nur, u formulaciji “...kao tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih...”, Kur’an upozorava na jo{ jednu nedavno otkrivenu nau~nu mud`izu:
Nau~nici su nedavno otkrili da “na povr{ini morskih slojeva sa razli~itom gustinom postoje unutra{nji valovi koji ~ine granicu izme|u ovih slojeva”. Unutra{nji valovi prekrivaju dubine mora i okeana, po{to duboka mora posjeduju ve}u gusto}u vode na dubinama u odnosu na povr{insku vodu. Unutra{nji valovi se pona{aju kao povr{inski valovi. Kao i vanjski valovi, i unutra{nji valovi se mogu razbijati. Unutr{nji valovi se ne mogu primijetiti prostim ljudskim okom, jedino su uo~ljivi prilikom istra`ivanja promjena temperature i slanosti mora ili okeana.13
Podatak iznesen u navedenom kur’anskom ajetu je u apsolutnom skladu sa navednim obja{njenjem. Bez provo|enja odre|enih istra`ivanja, ~ovjek je u stanju uo~iti jedino valove koji su na povr{ini mora, dok je unutarnje talasanje apsolutno nedostupno. Ali, u suri An-Nur Allah upozorava na drugi oblik talasanja koje se pojavljuje na morskim dubinama. Neosporno je da je i ova ~injenica, koju su nau~nici nedavno uspjeli otkriti, jedan od pokazatelja da je Kur’an rije~ Sveznaju}eg, Allaha, d`. {.

Na skici su predstav-ljeni unutra{nji talasi, koji se formiraju izme|u dva sloja voda sa razli~itim gustinama. Donji od ovih slojeva je gu{}i u odnosu na gornji. Ovu ~injenicu, koju je Kur’an - u 40. Ajetu poglavlja An-Nur - iznio prije 14 stolje}a, nauka je otkrila tek u skorije vrijeme.
Predio koji usmjerava na{e pokrete
“Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit }emo ga za kiku; za ono la`no i grje{no ~elo.„ (Al-’Alaq, 15-16)
Karakteristika ~ela, “la`no i grje{no ~elo”, koja je navedena u citiranom ajetu je detalj koji zavre|uje krajnju pa`nju. Odre|enim istra`ivanjima provedenim proteklih godina ustanovljeno je da se u prednjem, ~eonom dijelu lobanje nalaze dijelovi koji upravljaju odre|enim aktivnostima mozga. Obja{njenje vezano za ovaj predio i njegovu funkciju, na {to je prije 1400 godina upozorio Kur’an, suvremeni nau~nici su uspjeli dati tek u proteklih 60 godina. Kada se pogleda u prednji dio lobanje, primijetit }e se ~eoni dio mozga. Rezultati do kojih se, o pitanju funkcija ovog dijela, do{lo nakon provedenih istra`ivanja u oblasti fiziologije, na slijede}i na~in su izneseni u djelu Essentials of Anatomy and Physiology:
“Motivacija, planiranje predmi{ljenja i po~etak pokreta se realizira u prednjem dijelu ~eonih krila mozga. Ovo je jedan segment asocijacije korteksa...”14
Pored ovoga, u spomenutom djelu se u vezi s ovim predjelom nalazi i slijede}a formulacija:
“Uporedo sa vezom sa pokretima, smatra se da je ~eoni dio mozga u isto vrijeme i funkcionalni centar agresivnosti...”15
Kao {to se da razumjeti i iz navedenih obja{njenja, ~eoni segment mozga vodi sve aktivnosti vezane za planiranje, motivaciju i pokretanje dobrih ili lo{ih pokreta, za govorenje istine ili la`i.
Sasvim je o~ito da formulacija “la`no i grje{no ~elo” navedena u kur’anskom poglavlju Al-’Alaq pokazuje veliku paralelnost sa prethodnim obja{njenjima. Nau~ne ~injenice, poput ove koju su nau~nici otkrili u posljednjih 60 godina, Allah je putem Kur’ana saop}io ~ovjeku prije 14 stolje}a.
Ra|anje ~ovjeka
Kada se u Kur’anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma razli~ite teme. Kao dokaz ~ovjeku, Allah nekada isti~e nebesa, nekada Zemlju, a nekada biljke i `ivotinje. Opet, u mnogo ajeta se savjetuje ~ovjeku da se osvrne na stvaranje, ra|anje ~ovjeka samog. Veoma ~esto se podsje}a na to kako je ~ovjek do{ao na svijet, kroz koje je etape prolazio i {ta mu je temeljna gra|a. Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji slijede}e:
“Mi vas stvaramo - pa za{to ne povjerujete? Ka`ite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to ~inimo?„(Al-Waqi’a, 57-59)
Stvaranje ~ovjeka i ~udotvorne karakteristike toga su nagla{ene i u jo{ mnogo ajeta. Me|utim, me|u ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su `ivjeli u VII stolje}u. Neki od tih detalja su slijede}i:
1.) ^ovjek ne nastaje od cijele koli~ine sperme, ve}, naprotiv, od njenog veoma malog dijela - spermatozoida.
2.) Spolnost bebe se odre|uje od strane mu{karca.
3.) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4.) ^ovjek se u maternici razvija u tri mra~ne komore.
Sigurno je da su ljudi u stolje}u objavljivanja Kur’ana znali da je sperma koju u toku spolnog odnosa ispu{ta mu{karac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete ra|a u prosjeku nakon 9 mjeseci je tako|er ~injenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istra`ivanja da se do nje do|e. Me|utim, ~injenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti ~ovjeka tog perioda. To je jedino bilo mogu}e otkriti zahvaljuju}i tehnologiji XX stolje}a.
Zadr`imo se sada detaljnije nad ovim ~injenicama.
Kapljica sperme
Na slici pored se vidi sperma izba~ena u maternicu. Od 250 miliona spermatozoida, koliko se izbaci od mu{karca, samo veoma mali broj njih dospijeva do jajeta. Oplodnju jajeta }e obaviti samo jedan od 1000 spermatozoida koji su uspjeli ostati u `ivotu. Da se ~ovjek formira samo od jednog spermatozoida, a ne od cijele koli~ine sperme, Kur’an nas je obavijestio koriste}i formulaciju "kap sjemena".
U toku spolnog op}enja mu{karac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale te`ak put kroz maj~inu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije do}i do jajeta. Na kraju utrke koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit ~ovjeka ne le`i u cijeloj koli~ini sperme, nego u njenom jednom si}u{nom dijelu. Ova ~injenica se u Kur’anu obja{njava na slijede}i na~in:
“Zar ~ovjek misli da }e sam sebi prepu{ten biti, da ne}e odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci?„ (Al-Qiyama, 36-37)
Ako se obrati pa`nja, primijetit }e se da nam Kur’an saop}ava da se ~ovjek ne za~inje od cijele koli~ine sperme, ve}, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi! Poseban naglasak navedenog ajeta, izno{enje ~injenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena ~injenica ima svoje bo`ansko izvori{te, da dolazi od Onoga koji je Sveznaju}i.
Smjesa u spermi

U Kur’anu je navedeno da se mu{ko i `ensko formiraju od "kapi sjemena koja se izbaci...". Sve do skorijeg vremena se, me|utim, smatralo da se spolnost bebe odre|uje od strane maj~inih }elija. Ovaj kur’anski podatak nauka je doku~ila tek u XX stolje}u.
Hranljiva te~nost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je na~injena od smjese me|usobno razli~itih te~nosti. Ove te~nosti imaju ulogu, izme|u ostalog, da raspola`u koli~inom {e}era koji }e podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazi~nom osobeno{}u neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, {to je neophodno za kretanje spermatozoida.
Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur’an upozorava i na ovu ~injenicu, koju je stolje}ima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao “smjesu sjemena”:
“Mi ~ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na ku{nju stavili i ~inimo da on ~uje i vidi.„ (Ad-Dahr, 2)
A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se ~ovjek stvara od “sr`i” ove smjese:
“To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savr{eno stvara, koji je prvog ~ovjeka stvorio od ilova~e - a potomstvo njegovo od sr`i kapi hude teku}ine.„ (As-Sajda, 6-8)
Rije~ “sulalah”, koja se ovdje prevodi kao “sr`”, pored toga zna~i i “najbolji dio ne~ega”. Bilo u kojem zna~enju da se uzme, aktualna rije~ predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene ~injenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur’an rije~ jedne Volje koja stvaranje ~ovjeka zna do njegovih najsi}u{nijih detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini ~ovjekov Stvoritelj.
^ovjek je do nedavne pro{losti smatrao da se spolnost beba odre|uje od strane maj~inih }elija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno odre|uju }elije koje dolaze i od oca i od majke. Kur’an je, me|utim, o ovom pitanju iznio razli~ito stajali{te, saop}io je da se spolnost bebe odre|uje od strane “sperme koja se izlijeva u maternicu”:
“I da On par, mu{ko i `ensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci...„ (An-Najm, 45-46)
Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur’anske tvrdnje je, tako|er, i nau~no dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe odre|uje od strane }elija sperme koje dolaze od mu{karca, a da, u ovom slu~aju, `ena ne igra nikakvu ulogu.
Prilikom odre|ivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji odre|uju ljudsku gra|u imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za mu{karce ozna~avaju kao XY, a za `ene kao XX Razlog tome je taj {to ovi hromosomi li~e na ova slova. Y hromosomi nose gene mu{kosti, a X gene `enskosti.

Y hromosomi nose gene mu{kosti, a X gene `enskosti. U jajetu `ene se nalaze samo X hromosomi koji obilje`avaju `enski spol. U spermi mu{karca se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu nositi i X i Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju nosi spermatozoid koji oplo|uje jaje `enke. Dakle, kao {to je i u Kur'anu navedeno, faktor koji odre|uje spolnost bebe je sperma koja dolazi od mu{karca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat u vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an Allahova rije~.
Formiranje ploda po~inje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod mu{karca i `ene nalaze u parovima. Oba dijela spolne }elije, koja se kod formiranja jajeta kod `ene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Me|utim, spolna }elija kod mu{karca, koja se, tako|er, rastavlja na dva dijela, formira dvije razli~ite sperme koje sa~injavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod `ene, spoji sa spermom, koja sadr`ava X hromosom, onda se formira `enski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadr`ava Y hromosom, tada se formira mu{ki plod.
Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja }e se spojiti sa jajetom `ene.
Sasvim je sigurno da su ovo ~injenice koje su sve do pojavljivanja genetike, dakle do XX stolje}a bile apsolutno nepoznate. Unato~ tome, u mnogim kulturama je bilo ra{ireno mi{ljenje da se spol djeteta odre|uje od strane tijela majke. ^ak su, zbog toga, bile prekoravane `ene koje rode `ensko dijete.
Me|utim, trinaest stolje}a prije no {to }e ljudski geni biti otkriveni, Kur’an je iznio jednu ~injenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur’an je saop}io da korijeni spolnosti nisu kod `ene, ve} u spermi koja dolazi od mu{karca.
‘Alaq zakacen za maternicu

U prvom stadiju razvoja beba u maj~inoj utrobi je u vidu zigota koji, kako bi se mogao hraniti iz maj~ine krvi, stoji priljubljen za zid maternice. Na fotografiji gore se vidi zigot koji izgleda kao komad mesa. Ovaj razvitak, koji je ustanovila moderna embriologija, je prije 14 stolje}a u Kur'anu opisan rije~ju 'alaq koja ima zna~enje "ne{to {to se zaka~a (lijepi, prijanja)". Ista rije~ se ~ak koristi i u zna~enju "pijavice", `ivotinje koja se lijepi za tijelo i si{e krv.
Kada nastavimo sa analiziranjem kur’anskih podataka o formiranju bebe, ponovo }emo se suo~iti sa odre|enim, veoma bitnim nau~nim ~udima.
Spajanjem spermatozoida koji dolazi od mu{karca sa jajetom kod `ene, biva oformljena i osnovna sr` bebe. Ova oplo|ena jajna stanica, u biologiji poznata pod pojmom “zigota”, bez gubljenja vremena, rastavljanjem }e se razmno`iti i postupno dobiti oblik malog “komada mesa”.
Me|utim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u slobodnom hodu. Zigota se dr`i obje{ena na zidu maternice, pripija se tamo uz pomo} svojih produ`etaka koji su poput korijenja. Uz pomo} ove veze, plodu je omogu}eno da iz maj~inog tijela si{e materije potrebne za razvoj.16
Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma va`na kur’anska mud`iza. Govore}i o zigoti koja se po~ela razvijati u maj~inoj utrobi, Allah u Kur’anu spominje rije~ “‘alaq”:
“^itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ~ovjeka od ‘’alaqa’! ^itaj, plemenit je Gospodar tvoj.„ (Al-’Alaq, 1-3)
Zna~enje rije~i “‘alaq” u arapskom jeziku je “ne{to {to se zaka~i (lijepi, prijanja)”. ^ak se ista rije~ koristi i u zna~enju “pijavice”, `ivotinje koja se lijepi za tijelo i si{e krv.
Sasvim je sigurno da u aktualnom kontekstu nije slu~ajno kori{tena rije~ koja je toliko skladna sa zigotom koja se razvija u maj~inoj utrobi. Ovaj slu~aj jo{ jednom dokazuje da je Kur’an objavljen od strane Gospodara svjetova, Allaha, d`. {.
Misicima zaodjenute kosti
Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur’anu je podatak o etapama razvoja bebe u maternici. Allah je u Kur’anu saop}io da se u maj~inoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mi{i}ima obla`u:
“Pa onda kap sjemena ugru{kom u~inili, zatim od ugru{ka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, o`ivljujemo, - pa neka je uzvi{en Allah, najljep{i stvoritelj!„(Al-Mu’minun, 14)

Kosti bebe u maj~inoj utrobi se nakon izvjesnog vremena obla`u mi{i}ima.
Emb¬ri¬olo¬gi¬ja je na¬u~¬na gra¬na ko¬ja se ba¬vi pro¬u~a¬van¬jem raz¬vit¬ka za¬met¬ka u maj¬~i¬noj ut¬ro¬bi. Do ne¬dav¬ne pro{los¬ti, u emb¬ri¬olo¬gi¬ji su tvrdi¬li da se kos¬ti i mi{i}i raz¬vi¬ja¬ju is¬to¬dob¬nim nas¬tan¬kom. Iz tog raz¬lo¬ga su od¬re|eni lju¬di du¬go vre¬me¬na tvrdi¬li da je ovaj ajet u ko¬li¬zi¬ji sa na-ukom. Me|utim, zah¬val¬ju¬ju}i nap¬red¬nom mik¬ros¬kops¬kom ist-ra¬`i¬van¬ju, pro¬ve¬de¬nom suv¬re¬me¬nom teh¬no¬lo¬gi¬jom, us¬pos¬ta¬vi-lo se da je dos¬lov¬no ta~¬no sve {to je u Kur’anu na¬ve¬de¬no. Ove mik¬ros¬kops¬ke ana¬li¬ze su po¬ka¬za¬le da se u maj¬~i¬nom sto¬ma¬ku od¬vi¬ja pro¬ces ba{ kao {to je to i Kur’an na¬veo. U emb¬ri¬onu prvo do¬la¬zi do oko{ta¬van¬ja hrska¬vi~¬nog tki¬va. Po¬tom, od¬va¬ja¬ju}i se od tki¬va ko¬je ok¬ru¬`u¬je kos¬ti, do¬la¬zi do okupl¬jan¬ja mi{i}nih }eli¬ja ko¬je oba¬vi¬ja¬ju kos¬ti. Ovaj pro¬ces se ova¬ko opi¬su¬je u jed¬noj na¬u~¬noj edi¬ci¬ji De¬ve¬lo-ping Hu¬man:
6. sed¬mi¬ca: kao nas¬ta¬vak hska¬vi¬~en¬ja, prvo oko{ta¬van¬je se po¬javl¬ju¬je u klju~¬noj kos¬ti. Kra¬jem 7. sed¬mi¬ce po¬~in¬je oko{ta¬van¬je du¬gih kos¬ti¬ju. Dok tra¬je for¬mi¬ran¬je kos¬ti¬ju, od¬va¬jan¬jem od tki¬va ko¬ja ok¬ru¬`u¬ju kos¬ti, mi{i}ne }eli¬je ob¬ra¬zu¬ju mi{i}ne ma¬se. Mi{i}no tki¬vo se na taj na¬~in oko kos¬ti raz¬la¬`e na predn¬je i stra`n¬je mi{i}ne gru¬pe.17
Ukratko, etape nastanka ~ovjeka koje su opisane u Kur’anu su u potpunom skladu sa otkri}ima moderne embriologije.

Faze razvoja bebe u maj~inoj utrobi su najavljene u Kur'anu. Kao {to je i saop}eno u 14. ajetu poglavlja Al-Mu'minun, kao prva etapa embrija u maj~inoj utrobi, dolazi do oko{tavanja hrskavi~nog tkiva. Potom dolazi do okupljanja mi{i}nih }elija koje obavijaju kosti. Ovaj proces je Allah jasno opisao slijede}im rije~ima: "...pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli..."
Tri stadija bebe u maternici
U Kur’anu se navodi da se formiranje bebe u maj~inoj utrobi odvija u tri etape:
“On vas stvara u utrobama matera va{ih, daju}i vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar va{, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odme}ete?„ (Az-Zumar, 6)
Ako se pa`ljivo prou~i navedeni ajet, sasvim lahko se mo`e primijetiti da se govori o me|usobno razli~itom i odvojenom troetapnom nastanku ~ovjeka. Zaista, danas i moderna biologija, tako|er, iznosi da se embriolo{ki razvitak bebe u maternici odvija u tri razli~ite etape. Ovo pitanje se nalazi me|u temeljnim poglavljima u svim embriolo{kim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izu~avaju kao nastavni ud`benici. Ova ~injenica se na slijede}i na~in navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije:
@ivot u maternici se odvija u tri ETAPE:
pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do ro|enja.18
Ove etape, koje se u medicinskom jeziku ozna~avaju kao “threemaster”, odnosno “tri perioda”, sa~injavaju razli~ite faze razvoja bebe u maternici. Glavne specifi~nosti ova tri nivoa razvoja su ukratko slijede}e:
- Pre-embrionik etapa:
U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao “1. trimestar”, zigot se rastavljanjem razmno`ava, a potom se, nakon {to do|e u stanje mase }elija, ukopava u zid maternice. U procesu razmno`avanja, }elije se organiziraju u tri sloja.
- Embrionik etapa:
Poznata i kao “2. trimestar”, ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i tokom ovog perioda zametak se naziva “`ivim embriom”. U ovom periodu se iz slojeva }elija pojavljuju temeljni tjelesni organi i sistemi.
- Fetal etapa:
Ulaskom u tre}u etapu trudno}e, koja se naziva i “3. trimestar”, embrio se ve} ozna~ava kao “fetus”. Ovaj period po~inje u osmoj sedmici trudno}e i traje sve do poroda. Karateristika koja ovu etapu odvaja od prethodnih je ta {to, pojavljivanjem lica, ruku i nogu, fetus postaje `ivo bi}e koje vanjskim izgledom ve} nalikuje ~ovjeku. Unato~ tome {to je u po~etku ove etape veli~ine od svega 3 cm, svi organi su se pojavili. Ova etapa traje do 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice poroda.
Do saznanja o razvoju bebe u maternici uspjelo se do}i tek uz pomo} aparata moderne tehnologije. Me|utim, kao {to se vidi, ovi podaci su, kao i niz drugih nau~nih ~injenica, na jedan zapanjuju}i na~in izneseni u kur’anskim ajetima. Izno{enje ovako krajnje ispravnih nau~nih ~injenica u Kur’anu, koji je objavljen u periodu kada ~ovje~anstvo nije raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz oblasti medicine, nesumnjivo je dokaz da to nije djelo ~ovjeka, ve} da su to rije~i koje pripadaju jedino Sveznaju}em, Allahu, d`. {.
;U 6. ajetu kur'anskog poglavlja Az-Zumar se upozorava da se ~ovjek u maj~inoj utrobi formira u tri me|usobno razli~ite faze. Moderna embriologija danas, tako|er, iznosi da se embriolo{ki razvoj bebe u maj~inoj utrobi odvija u tri razli~ita stadija.
Maj~ino mlijeko
Maj~ino mlijeko je jedinstvena smjesa stvorena od strane Allaha d`. {., koja potpuno udovoljava bebinoj potrebi za hranom i koja bebu {titi od mogu}ih infekcija. Ovu ~udotvornu hranu ne mogu nadomjestiti ~ak ni vje{ta~ke hrane za dojen~ad proizvedene najsuvremenijom tehnologijom.
Koristi koje maj~ino mlijeko ima za bebu svakim danom sve vi{e izlaze na vidjelo. Jedna od ~injenica vezanih za maj~ino mlijeko koje je nauka nedavno otkrila je i ~injenica da je krajnje korisno da se beba u toku dvije godine hrani maj~inim mlijekom.19
O ovoj zna~ajnoj ~injenici koju je nauka nedavno otkrila, Allah nas je obavijestio prije 14 stolje}a u ajetu poglavlja Luqman:
“Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni }e se svi vratiti.„ (Luqman, 14)

Otisci prstiju

Svaki ~ovjek, pa ~ak i blizanci, ima razli~ite otiske prstiju. Drugim rije~ima, u vrhovima prstiju ~ovjek nosi svoju {ifriranu li~nu kartu. Ovaj {ifrirani sistem je danas mogu}e uporediti sa barkod sistemom.
Kada se u Kur'anu govori o tome kako je Allahu lahko o`ivjeti ljude nakon njihove smrti, specijalno se skre}e pa`nja na jagodice njihovih prsta:
“Zar ~ovjek misli da kosti njegove ne}emo sakupiti? Ho}emo, Mi mo`emo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.„ (Al-Qiyamah, 3-4)
Nagla{avanje jagodica ljudskih prsta je krajnje mudro. Po{to su jagodice apsolutna individualna osobenost svake osobe. Svi ljudi koji u ovom trenutku `ive {irom svijeta imaju razli~ite otiske prstiju, odnosno jagodice. Ne samo u ovom trenutku, svi ljudi koji su `ivjeli tokom duge historije svijeta imali su apsolutno razli~ite jagodice.
Iz tog razloga se otisci prsta ra~unaju kao jedna veoma va`na "osobna karta" razli~ita za svakoga i kao takva se koristi {irom svijeta.
Me|utim, ono {to ovdje valja ista}i je ~injenica da su ove karakteristike jagodica otkrivene tek krajem XIX stolje}a. Prije toga se na jagodice gledalo kao na linije prsta koje nemaju nikakvu osobenost ni zna~enje. Me|utim, u Kur'anu se skre}e pa`nja na jagodice, na koje u tom periodu niko ~ak nije ni obra}ao pa`nju, i na njihov zna~aj, koji je uo~en tek prije ne{to vi{e od sto godina.